Originalnosti repertoarnih poteza hrvatskog glumišta nikad kraja. Četiri godine nakon što je roman Ante Tomića za Kerempuh Željke Udovičić, a režirao Krešimir Dolenčić, za identičnim je tekstom u identičnoj dramatizaciji odlučio posegnuti i HNK Split.
Za manje upućene - Tomićev roman smješten je u zabit Dalmatinske Zagore, gdje pratimo život Joze Poskoka i njegove četvorice sinova, Krešimira, Branimira, Zvonimira i Domagoja, kojima nedostaje ‘ženska ruka’ u kući. Žensku ruku Krešimir nalazi u Lovorki, koju je prije petnaest godina pod sumnjivim okolnostima upoznao u jednom splitskom kafiću. Njihov se ljubavni susret odvio samo jednom, no dovoljno ga se dojmio da Krešimir Lovorku zapamti i u spektakularnom stilu otme pred oltarom usred neželjene udaje, otimajući je predstavivši se kao njegova ekscelencija apostolski nuncij monsinjor Giuliano Salvatore.
Otud sve kreće nizbrdo, ili bolje reći uzbrdo prema Smiljevu, jer Krešmir je Lovorku preoteo načelniku Županijske uprave Goranu Kapulici, koji naravno ima na raspolaganju policijsku silu, odvjetnike i sl.
