Glazbeno-scenska kronika Bertolta Brechta o tridesetogodišnjem ratu, Majka Courage i njezina djeca nastala je 1939. godine na početku Brechtova najplodnijeg stvaralačkog razdoblja.
Drama je, u prvoj verziji, izvedena 1941. u Zürichu s Helene Weigel u glavnoj ulozi. Nakon povratka u Berlin, 1947. Brecht s Paulom Dessauom radi na novoj verziji drame te je, kao glazbeno-scensku kroniku i jedan od najznačajnijih tekstova epskog teatra, 1949. izvodi Berliner Ensemble.
Kroz osebujen lik Majke Courage i njeno putovanje ratom opustošenom južnom Švedskom Brecht progovara o uzrocima i posljedicama ratnih zbivanja i otuđenju kojeg rat izaziva. Majka Courage polako ostaje bez svoje djece, a time i bez ljudskih osobina. Svako dijete umire zbog drugog razloga: stariji sin Eilif umire zbog prekomjerne hrabrosti, mlađi Schweizerkas – Švicarko zbog poštenja, a nijema Kattrin zbog majčinskog suosjećanja. Majka Courage zna već na samom početku da će, unatoč svim naporima, neprestanom kalkuliranju i mijenjanju strana, u ratu ipak izgubiti svoju djecu. Kada pogiba Kattrin, Majka Courage joj, ne prihvaćajući njenu smrt, pjeva uspavanku. Courage kreće dalje sama, slijedeći vojnike u nadi da će negdje pronaći Eilifa…