Iako u raspravama o slavenskoj mitologiji postoji neslaganje oko toga je li Svarog bio vrhovni bog ili naprosto stvoritelj svijeta, tj. štovali su ga kao boga neba i vatre, koju je na Zemlji čuvao njegov sin, Svarožić.
Svarožiću su se kao bogu čuvaru vatre klanjali s velikim poštovanjem, ali i strahom, jer je vatra jednako označavala svjetlost i toplinu (život), kao i razaračku snagu. Zato su se Svarožiću prinosile žrtve - muškarci i domaće životinje. Prikazivan je s klobukom koji ga štiti od žege, mačem i rogom obilja u desnoj ruci.
Osim u mitološkim pričama, Svarožić se pojavljuje i kod Ivane Brlić Mažuranić, u bajci 'Kako je Potjeh tražio istinu'.
Predstava po tekstu Ane Tonković Dolenčić i ideji Vida Baloga osim naslovnog lika preuzima još neke motive i likove slavenske mitologije poput Morane, Velesa i Mare, a uz pomoć redatelja Kreše Dolenčića gradi se glazbeno-scenski svijet koji govori o rođenju Svarožića, njegovim ljubavima i neprijateljima, pobjedi nad mrakom, smjeni godišnjih doba, te starim obredima kao što su koleda i ivanjski krijesovi.