Ivor Martinić jedan je od najuspješnih dramskih pisaca mlađe generacije. 2005. godine dobio nagradu Marin Držić za tekst Jednostavno: (nesretni), za dramu Ovdje piše naslov drame o Anti dobio je nagradu Fabrique en Croatia društva REZ. Potom su mu tekstovi postavljeni u Bruxellesu, Londonu i Čileu, a u sezoni 2010/2011. njegova je 'Drama o Mirjani i ovima oko nje' premijerno izvedena u beogradskom JDP, slovenskom Mestnom gledališču ljubljanskom i na poslijetku u zagrebačkom HNK. U svibnju 2011. je pak u Zagrebačkom kazalištu mladih premijerno izvedena Martinićeva adaptacija klasika H.C.Andersena - Ružno pače, da bi samo nekoliko mjeseci kasnije u istom kazalištu na red došla i praizvedba njegova teksta 'Moj sin samo malo sporije hoda'.
Službena najava kaže kako je u pitanju tragikomedija, u čijem su središtu "majka i sin, no i cijela lepeza zamršenih obiteljskih odnosa koji se isprepliću tijekom proslave Brankova dvadeset i petog rođendana. Prebrižna majka koja se fokusira na svojeg sina, dementna baka, otkačena teta i njezin zbunjeni muž..."
Sam Martinić o drami kaže:
"U ovom tekstu obiteljski odnosi su narušeni zbog pojave bolesti te na vidjelo izlaze osjećaji napuštenosti, ogorčenosti, nemoći i nemogućnosti prevladavanja vlastitih duboko ukorijenjenih predrasuda prema onima drukčijim od nas. Bavim se egoizmom svih članova, koji su u nemogućnosti prihvatiti nestalnost života. Njihova krhka bića se slamaju pred bolešću, koja je izvan njihove moći. Obitelj se razotkriva kao egoistična zajednica koja teško prihvaća kompromise. Kako je obitelj temeljna jedinica društva, to se preslikava na sadašnji trenutak."
Nakon zagrebačke praizvedbe, isti je tekt premijerno postavljen iu Beogradskom dramskom pozorištu, a režiju je potpisao Predrag Stojmenović.