Login za korisnike

Tramvaj zvan žudnja (INK)

Tramvaj počinje voziti u Rijeci – riječ je, naravno, o onom koji nosi ime ‘Žudnja’, a na daske pulskog INK dovest će Helenu Minić kao Blanche.

***

Vjerojatno jedna od najpoznatijih američkih drama ikad napisanih, Tramvaj zvan žudnja, slavnog dramatičara Tennesseeja Williamsa, koji je za nju dobio Pulitzera 1948. godine, dio svoje popularnosti vjerojatno duguje i izvanrednom kazališnom uprizorenju koje je režirao veliki Elia Kazan 1947. godine i u kojem je glavnu mušku ulogu Stanleya Kowalskog igrao Marlon Brando. Predstava je osvojila dva Tonya, a Kazan se četiri godine kasnije odlučio na filmsku adaptaciju istog djela, ponovno sa Marlonom Brandom u glavnoj ulozi. No, na filmskom setu mu je partnericu Blanche DuBois umjesto Jessice Tandy zamijenila mnogo popularnija Vivian Leigh, što se očigledno i isplatilo s obzirom da je Leigh dobila Oscara za najbolju žensku ulogu.

http://www.youtube.com/watch?v=CxGN29njs3Q
završna scena iz filma

‘Tramvaj zvan žudnja’ priča je o razmaženoj i neurotičnoj, ali lijepoj južnjakinji Blanche DuBois, koja pokušavajući pobjeći od svoje prošlosti koja uključuje alkoholizam, gubitak posla u školi zbog zavođenja maloljetnika i gubitka obiteljske plantaže, odlazi svojoj sestri Stelli Kowalski. No ubrzo će se naći u sukobu s Stellinim mužem, Stanleyem Kowalskim, pripadnikom nove industrijsko – imigrantske generacije, čovjeka brutalne i ujedno senzualne prirode, koji pokušava na prilično nasilan način suočiti Blanche sa njenim problemima iz prošlosti, što će rezultirati njenim živčanim slomom.

Blanche sestri u poznatu Francusku četvrt New Orleansa stiže tramavajem, čije linije su označene pojmovima, a nju je u stan Kowalskih dovela upravo ‘Žudnja’. Tramvaj je pod tim imenom uistinu prometovao New Orleansom od 1920. do 1948., no ne rutom koju navodi Williams u svojoj drami, što neki kritičari pripisuju pjesničkoj slobodi, a drugi pak tvrde kako je Williams zaboravio tramvajske rute, jer je dramu, koju je počeo pisati u New Orleansu, završio tek nekoliko godina kasnije na Floridi.

Često se navodi da je Blanche, kao i druga Williamsova poznata junakinja Laura Wingfield (iz ‘Staklene menažerije’), vjerojatno stvorena po uzoru dramatičarovu sestru Rose, koja je bolovala od teške shizofrenije. Williams je bio jako vezan uz sestru i navodno nikad nije oprostio roditeljima što su dopustili liječnicima da na Rose izvrše lobotomiju, koja ju je upotpunosti onesposobila za samostalan život.

Kako je i sam, poput njihove majke, bio sklon depresiji, koju je liječio alkoholom i narkoticima, gotovo u svim njegovim dramama dominiraju likovi psihički nestabilnih južnjačkih ljepotica, dok je za muške likove stvorio protopip brutalnog antijunaka, čiji je najbolji odraz možda upravo Stanley iz ‘Tramvaja’.

Williamsovi likovi posljednji su se put na domaćim repertoarima pojavili 2009. u produkciji HNK Rijeka, a najnoviju inačicu na scenu INK Pula postavlja Dražen Ferenčina.

 

autorski tim
Igor Vasiljevscenograf
Ivo Jurišaprevoditelj
Tennessee Williamsautor teksta
Dražen Ferenčinaredatelj
Igor Karlićskladatelj
Marita Ćopokostimograf
Deni Šesnićoblikovatelj svjetla

izvođači
Davor Svedružić
Dean Buić
Gordana Matana
Helena Minić MatanićBlanche DuBois
Lana GojakStella
Petar ĆiritovićStanley Kowalski
Rade Radolović
Šandor Slacki

Odgovori