Ilijada 2001. (…) donekle se razlikuje od prethodnika jer riječ je o nekonvencionalnom pozorničkom radu, žanrovski smještenom negdje na pola puta između ispovijedne proze i drame. Oslikavajući hrvatsku stvarnost kroz dijaloge koji se doimaju poput stenograma situacija kakve nas svakodnevno zarobljuju i ne dopuštaju nam da ’se uobličimo’…
Tako otprilke Gavella, matično kazalište Filipa Šovagovića opisuje njegov novi kazališni projekt. No ne radi se o novoj drami, već o autorskom projektu koji će Šovagović sam i režirati, a čiji korijeni se nalaze u želji za opovrgavanjem mišljenja da je hrvatska nacionalna osobina – pesimizam, ali i iz autorovih osobnih frustracija vezanih za kazališnu djelatnost u kojoj se tako rijetko događa, kako sam kaže – nešto. Šovagović tako ovom prilikom poziva gledatelje na angažman i neposluh, tvrdeći da se pesimizam jedino može uništiti konstantnim stvaranjem, a svoj novi rad karakterizira sintagmom ‘kazališnog eksperimenta’.
Dijelove iz istoimenog teksta koji nije baš dramski tekst, ali nije baš ni proza, već ste ljetos mogli vidjeti u izvedbi i režiji samog autora kao 'Stanje nacije.'
Pa iako ste navikli gledati Šovagovića i na poziciji filmskog redatelja, dramskog pisca, skladatelja, ali ipak najviše kao glumca, u Ilijadi 2001. sam si je dodijelio status SBE-a, odnosno Sasvim beznačajne epizode, ali barem što se medijske pažnje tiče sasvim beznačajna nije bila najava kako će se na Gavellinim daskama naći i Robert Prosinečki. U ulozi Roberta Prosinečkog.
Pa tako u općoj navali ‘radosnih’ predstava koje se događaju u zadnje vrijeme po zagrebačkim kazališnim daskama, Filip Šovagović ostavlja nas s riječima 'treba smislit’ da se događa nešto lijepo', a da li će Ilijada 2001. doista ocrtati optimističniju budućnost naše sredine provjerite u dramskom kazalištu Gavella.
