Renesansni čovjek Filip Šovagović, prvo je bio 'tek' glumac, potom je upisao studij filmske režije, a potom se bacio i na dramsko pismo... Njegove višestruko nagrađivane drame Ptičice, Cigla te Festivali u režiji Paola Magellija bivale su praizvedene su na Splitskim ljetima na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, da bi potom zabljesnule i na međunarodnim scenama, prvenstveno u Njemačkoj, BiH, ali i dalekoj Indiji...
Šovagović se potom posvetio filmovima, što vlastitim što tuđim, a nedavno je viđen i kako kamerom naganja Lovra Pogorelića za potrebe vlastita dokumentarnog filma po imenu - Koncert. Spomenuti je film rađen za potrebe Paškog ljeta, koje pak organiziraju Pogorelić i supruga mu, a na kojem je praizvedbu doživio i novi projekt Filipa Šovagovića, nazvan Stanje nacije.
Šovagovićev službeni hagiograf i samozvani predsjednik Društva za zaštitu Filipa Šovagovića, a inače kazališni kritičar i publicist, Tomislav Čadež, tvrdi da je Stanje nacije monodrama 103 prizora i skoro isto toliko likova, od kojih je onaj glavni izvjesni - Arterije Fras Vraz Filipović.
Arterije ulazi u gotovo nepreglednu galeriju glavnih likova intelektualca koji nastanjuju hrvatsku književnost još od Eugena Kumičića i Ante Kovačića, te već dulje od stoljeća na otvorenoj sceni ili u otvorenoj knjizi lamentiraju nad sudbinom jednog malog, nepismenog i nediscipliniranog naroda s europske periferije.
Monodrama počinje njegovim snom, točnije noćnom morom. On je u ratu, na nepoznatom terenu, u okruženju, među preplašenim drugovima, u sve goroj situaciji, dok na koncu svi ne poginu. Onda se - budi!
Čudan san, Arterije Filipović nikad nije bio u ratu, kao što, uostalom, nije bila ni većina onih koji se danas busaju u svoja hrvatska prsa velikim zaslugama. On je običan mali čovjek koji se mutno sjeća socijalizma, a kapitalizam ga je odveo ravno u sitno ropstvo: rob je banke, obitelji, prijatelja koji postupno postaju bivši i ostaju u njegovom životu tek kao vjerovnici. Osim što je upao u dužničko ropstvo, Arterije Filipović ovisan je i o hrani. Trpa u sebe sve što se nađe pred njim ili u njegovoj blizini.
Arterije Fras Vraz Filipović je dramaturg, nekad zaposlen na Hrvatskoj televiziji, gdje mu je zadnji posao bio slaganje reklama: "Slagao sam propagandni blok. Kao prvo telefoni, onda deterdženti, ako bi neka kompanija za hranu iskeširala više love od telekomunikacija, onda su prvo išle hrenovke i namazi, pa onda telefoni, pa onda deterdženti i sredstva protiv neugodnih mirisa septičkih jama, tamo sam vrlo brzo poludio, bio sam skroz lud, morao sam hitno van, hitno, hitno."
Sam Šovagović vlastiti nam je uradak pak opisao ovako:
Stanejnacije nije za klince ispod 18, je za nezaposlene, a nije za prezaposlene, nemrem baš reć daje prectava, više performans, manje kazalište...više dokumentarac. Traje 71minutu s pauzom za projekciju malog filma i protezanje.
Ponijeti chebe.