Dreimal sieben Gedichte aus Albert Girauds 'Pierrot lunaire' odnosno Tri puta sedam pjesama iz 'Pierrota mjesečara' Alberta Giradusa, ili kraće Pierrot mjesečar, jedna je od ključnih kompozicija Arnolda Schönberga i kapitalno djelo atonalne glazbe, premda je on sam prezirao takvo etiketiranje vlastitog stila.
Kako već i puni naslov kaže, riječ je o djelu nastalom prema 21 pjesmi iz istoimenog ciklusa Alberta Giradusea, a što ih je na njemački preveo Otto Erich Hartleben. Činjenica da je isto djelo istovremeno i Schönbergov opus 21 nije slučajna, jer je svoju čuvenu opeseiju numerologijom u ovoj kompoziciji demonstrirao na više razina: uz naratora (čiji tip glasa partitura ne navodi, ali se tradicionalno povjerava sopranima) i dirigenta, za izvedbu je potrebno još pet izvođača, dakle ukupno - 7; a svaka od korištenih pjesama ima 13 redaka, dok se prvi redak svake pjesme ponavlja tri puta - u prvom, 7. i 13 retku...
Pierrot je 'melodrama' koju narator izvodi opernim recitativom poznatijim kao Sprechstimme, a kroz tri ciklusa pjeva odnosno govori o ljubavi, seksu i religiji, potom nasilju, zločinima i blasfemiji, te konačno o svom povratku kući u Bergamo, u bjegu od vlastite prošlosti...
Jedna od najmistificiranijih suvremenih izvedbi Pierrota svakako je ona na Verbier Festivalu 1996. za koju je dirigent Kent Nagano kao naratoricu odabrao - Björk. Islandska pjevačica navodno se dugo premišljala, a na koncu nije dala da se izvedba snimi, iako su odonda 'isplivali' kratki i prilično nekvalitetni ulomci 'butleg' audiozapisa, od kojih vam donosimo dva:
Na 27. MBZ naratorica Pierrota ipak neće biti zvijezda popularne kulture već sopranistica Martina Gojčeta-Silić, dok će izvedbom ravnati bivši ravnatelj MBZ, a danas zamjenik ministrice kulture - Berislav Šipuš.
U paru s Pierrotom (koji traje 35 do 40 minuta), bit će izveden i gotovo pola stoljeća 'mlađi' Čekić bez gospodara što ga je Pierre Boulez skladao na tekst pjesama Renéa Chara. No, spoj nikako nije slučajan, jer Čekić s Pierrotom dijeli brojne zajedničke karakteristike: od toga da i u njemu svaki stavak koristi drugačiju permutaciju raspoloživih instrumenata, preko toga da obje skladbe imaju samo jednog vokalista koji povremeno koristi Sprechstimme, pa do činjenice da je kao i Pierrot, Čekić danas (uz 'neizvedivu' Drugu klavirsku sonatu) najslavnija kompozcija svog autora.
Međutim, za razliku od Pierrota, u direkciji MBZ Čekić su ipak odlučili postaviti kao glazbeno-scensko, a ne samo glazbeno djelo, a režiju istog povjerili su Reneu Medvešku, a koji predstavu vidio kao lutkarsku, te je za potrebe njezine realizacije angažirao ansambl ZKL.
