Naj, naj, naj festival utemeljen je 2000. godine s namjerom da najbolje predstave svih dječjih kazališta iz Hrvatske prikažu u Zagrebu za vrijeme škloskih praznika, i to besplatno.
Od 2007. kada je postao međunarodni NAJ, NAJ, NAJ festival ugostio je brojna poznata kazališta iz Europe i svijeta: Japana, Sjeverne Koreje, Izraela, Italije Njemačke, Belgije, Danske, Poljske,Francuske, Srbije i Slovenije.
Ove godine na Festivalu, prema odluci selektora Igora Ružića, će gostovati 4 inozemna kazališta iz Poljske Italije, Slovenije i Srbije, te 9 hrvatskih: Trešnja, Mala scena,GK Žar ptica, Kazalište Virovitica, GKL i GKM Split, HNK Varaždin i Pinklec Čakovec, Kazalište Novi život, Playdrama Split i ZG plesni ansambl,
Festivalske predstave izvodit će se u kazalištu Žar ptica, Trešnji, Maloj sceni, Komediji, ZeKaeMu, ZKL- u i dvprani MCUK u Travnom.
Na svim Festivalskim predstavama ulaznice su besplatne, a preuzimat će se na blagajnama kazališta gdje se predstave igraju, 1 sata prije početka.
Obrazloženje Izbornika prenosimo u cijelosti:
Poziv na igru
Kazalište, a pogotovo kazalište za djecu, u svojoj biti je igra. To se ne smije zaboraviti, ni kada kao publika sjediš u gledalištu, niti kada, kao selektor, pokušavaš između više od pedeset predstava iz cijeloga svijeta odabrati one u čiju se igru mogu uključiti najmlađi kao i oni malo stariji. A da pritom ni roditeljima ne bude dosadno. Kazalište za djecu danas i te kako misli na igru, ali i misli igru preko svega onoga što je kazalištu potrebno i bez čega ne može: od teksta, preko glume i režije, do jezika, koji ne mora biti samo onaj verbalni. Na razini teksta većina se predstava odabranih za Naj, naj, naj festival 2013. godine igra poznatim pričama, ali na različite načine.
'Telefonske priče' Kazališta Virovitica spoj su krajnje zabavnih i poučnih bajki talijanskog autora Giannija Rodarija, Maja Pelević je u 'Čudnim ljubavima' beogradskog Malog pozorišta Duško Radović također na nesvakidašnje zaigran način ispreplela poznate zaplete basni, dok se 'Ezopeja' Kazališta Playdrama iz Splita iz suvremene vizure bavi naslijeđem Ezopa, najpoznatijeg autora tog 'životinjskog' žanra. Na koncu, i komad 'Ispeci pa reci' Kazališta Novi život autorica Ana Prolić temeljila je na zbroju nekoliko najpoznatijih primjera kratke forme usmene književnosti – narodnim poslovicama. Drugi se pak igraju jednom pričom, ali tako da je osuvremenjuju u stilu i načinu igre. U suradnji dvije splitske kuće, Gradskog kazališta mladih i Gradskog kazališta lutaka, redateljica Anica Tomić i dramaturginja Jelena Kovačić autorsko-autobiografskim pristupom nadopisale su rusku narodnu pripovijetku 'Did i repa', dok je Darko Lukić za potrebe Kazališta Mala scena preradio jedan od najvažnijih tekstova dramske književnosti uopće – 'Život je san'. Redateljica Dora Ruždjak Podolski u zagrebačkom Gradskom kazalištu Trešnja također se okrenula klasici, ali domaćoj i najboljoj, pa je 'Regoča' Ivane Brlić Mažuranić pretvorila u ogledalo staroga i dalekoga, podsjećajući istodobno na zaboravljene vrijednosti folklora i mogućnosti kazališta sjena. Motivima narodne priče poslužila se i Saša Broz postavivši u Kazalištu Žar ptica, domaćinu Naj, naj, naj festivala, poučnu priču 'Siromah i vrag' o dobroti, poštenju i uzbudljivom putovanju u samo središte pakla.
Klasicima tu nije kraj, ali klasicima koji tako ne izgledaju. Na primjer, Andersenova 'Snježna kraljica' iz ljubljanskog Lutkovnog gledališča u režiji Tijane Zinajić nalik je igri u suvremenom dnevnom boravku dok ništa ne gubi od izvornika. S druge strane, 'zločesti dječak' domaćeg kazališta Miran Kurspahić otišao je korak dalje i uz staru priču Braće Grimm u predstavi 'Snjeguljica mora umrijeti', nastale koprodukcijom Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i Kazališne družine Pinklec iz Čakovca, ponudio i mogućnost da o ishodu predstave odlučuje sama publika. Mala škola demokracije u kazalištu nije česta pojava, pa je ova predstava dokaz kako se i kazalište mora mijenjati zajedno s društvom koje reflektira i kojem se obraća.
Ove godine se u programu Naj, naj, naj festivala upravo zato našla i plesna predstava, produkcija Zagrebačkog plesnog ansambla 'Volim fiziku'. Kako je neverbalni izraz u podlozi ne samo domaćih, nego najčešće i inozemnih predstava koje s publikom mogu komunicirati i bez riječi, ples je logično rješenje za izbjegavanje svih svrsta nesporazuma. Pogotovo kad se njime sasvim zorno objašnjava fizika, a nastavni sat školskog predmeta od kojeg mnogi zaziru pretvara u kazališni sat – plesa. Na istom tragu su i dvije inozemne predstave ovogodišnjeg Naj, naj, naj festivala: 'On-Off', kazališta La Baracca Testoni Ragazzi iz Bologne te 'Podłogowo'/ 'Podograd' skupine LALE.Teatr iz Wroclawa. Talijanska monodrama za svjetlosnu čaroliju, uz pomoć malo struje i tehnologije bez riječi tvori spektakl kakav je moguć samo u kazalištu, čak i najmanjem na svijetu. Bez čovjeka i njegove kreacije ni svijet ne bi bio ono što jest, a upravo u to će svakog gledatelja uvjeriti poljski izvođači čija je imaginacija nepresušna, a kreacija – bajkovita.
Bez obzira oslanja li se u scenskoj realizaciji na ples, san, poslovicu, klasik ili električnu struju, ta kreacija zapravo je igra. A gdje je igra, ni kazalište nije daleko. Poziv na Naj, naj, naj festival je stoga i poziv na igru, u kojoj nitko ne ostaje – sam.
Igor Ružić
Popis predstava odabranih za Naj, naj, naj festival 2013.
DOMAĆE
1. Život je san, Kazalište Mala scena, Zagreb
2. Regoč, Kazalište Trešnja, Zagreb
3. Ispeci pa reci, Kazalište Novi život, Zagreb
4. Snjeguljica mora umrijeti, HNK Varaždin i Kazališna družina Pinklec, Čakovec
5. Telefonske priče, Kazalište Virovitica
6. Did i repa, Gradsko kazalište lutaka Split
7. Ezopeja, Playdrama, Split
8. Volim fiziku (E=mc2), Zagrebački plesni ansambl, Zagreb
9. Siromah i vrag, Kazalište Žar ptica, Zagreb
INOZEMNE
10. Snežna kraljica (Snježna kraljica), Lutkovno gledališče Ljubljana
11. On-Off, La Baracca Testoni Ragazzi, Bologna, Italija
12. Podłogowo (Floorville) (Podograd), LALE.Teatr, Wroclaw, Poljska
13. Čudne ljubavi, Malo pozorište Duško Radović, Beograd, Srbija
