Talijanski dobitnik Nobelove nagrade, Dario Fo tvrdi kako je upravo Angelo Beolco zvani Ruzzante pravi otac vencijanskog teatra, odnosno commediji dell'arte, te ga često smješta uz bok - Molièreu, ali i navodi kao ključni svoj ključni utjecaj.
Iako se sa Foovim tvrdnjama ne slažu svi teoretičari povijesničari književnosti, neosporno je da je Ruzzante svojim rustiklanim komedijama ostavio golem trag u europskoj dramskoj književnosti. Ruzzante, po kojem je i dobio nadimak, bio je česti lik tih lascivnih i 'vrlo prostim riječima bogatih' komedija, koje su zbog toga njegovi suvremenici ocjenjivali neprikladnima za obrazovaniju publiku, a nerijetko i zabranjivali.
Mušica ili u originalu La Moscheta (1528.) smatra se jednim od Ruzzanteovih najuspješnijih tekstova, u kojema se ljubav miješa sa stanjima bijede, bezizlazne svakodnevice… Prevareni prevaranti, muž mlakonja i pohotna žena koja sreću traži u velikom gradu, igra zamijenjenih uloga te mnogostruki trenuci pokušaja bračne nevjere koji tek trenutak prije samoga čina bivaju spriječeni…
U HNK Rijeka odlučili su se Mušicu prevesti na liburnijsku čakavštinu, a je u jezičnoj adaptaciji Zoran Kompanjeta postala - Muškardinom.
Redatelj predstave je pak na mainstream pozornicama rijetko viđeni Davor Mojaš.
Davor Jureško i Andreja Blagojević su za uloge u ovoj predstavi dobili nagrade za najbolja glumačka ostvarenja HNK Rijeka u sezoni 2002./2003., a cijela je predstava proglašena najboljom na Festivalu glumca u Vinkovcima 2003., dok su na Festivalu pučkog teatra u Omišlju i Grobniku iste godine predstavi Muškardin pripale čak tri nagrade: Davoru Mojašu za najbolju režiju, Marinu Gozzeu za najbolju scenografiju, a Damiru Orliću za najboljeg mladog glumca.
