Naslovnica > PREDSTAVE > Žena bez tijela

Žena bez tijela

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
ŠEst godina nakon praizvedbe, središnji dio Matišićeve 'Posmrtne trilogije', ponovno se vraća na domaće reperertoare, ovaj put u režiji Božidara Violića.
autorski tim funkcija
Nina Bačunscenograf
Božidar Violićredatelj
Aleksandar Sale Čavlekoblikovatelj svjetla
Mate Matišićautor teksta
Doris Kristićkostimograf

Žena bez tijela središnji je dio tzv. Posmrtne trilogije Mate Matišića iz 2006. godine, koju još čine drame Sinovi umiru prvi i Ničiji sin. Cijela se trilogija bavi se nekim od ključnih etičkih dvojbi proizašlih iz ratnih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, a karakterizira je neobičan spoj trilera, crnohumornih elemenata i ozbiljnog dramskog diskursa.

Iste godine kada je napisana, Žena bez tijela praizvedena je u Varaždinu u režiji Dražena Ferenčine, a dvije godine kasnije dobila je  Nagradu publike 2008. godine na Sajmu dramskih tekstova u Heidelbergu na kojem je priređeno njezino koncertno čitanje. Radiodramska verzija u režiji Ranke Mesarić nagrađena je pak na festivalu Prix Europa u Berlinu. Isti je tekst do sada  postavljan i u Turskoj, u istanbulskom kazalištu Devlet Tiyatrosunum, u režiji Kazima Aksarija, a u prosincu će biti premijerno izvedena u Litvi.

Kroz tragičnu priču o silovanoj ženi i njezinoj poslijeratnoj degradaciji, drama progovara o tematici ratnog zločina, ali ne iz perspektive zapovjedne odgovornosti, već iz ugla neposredne krivnje, preispitujući mogućnost oprosta,

U Zagrebačkom kazalištu mladih odlučili su Ženi bez tijela dati drugu domaću scensku šansu, a režiju predstave povjerili su doajenu i dobrom poznavatelju Matišićeva autorskog rukopisa Božidaru Violiću, koji o predstavi i tekstu kaže:

"...Bitna tema cijele Matišićeve trilogije su slučajevi branitelja samoubojica, koji se u nas pravdaju PTSP-om, kao da se radi o pošti i telegramu, a ne o intimi tih ljudi...  Ti ljudi su reagirali na ono što se dogodilo nama - na rat. Šta su oni trebali biti? Ovce? U drami se radi o tome da ni njihov zapovjednik nije kriv. On sam kaže: “jesam li ja njih mogao spriječiti?”. Ti ljudi nisu u rat ušli kao zločinci, osobe s dosjeom. Oni su branili svoju zemlju i ljude. Strahota rata jest u tome što on od ljudi čini veće ili manje zvijeri. Ne može se ići u rat a da se ne puca. Da se ne reagira. Da se ne pokušava reagirati istom mjerom. Strašno je što smo se mi, kao napadnuti, našli u tim situacijama. Koje su poslije kod različitih pojedinaca imale različitu vrstu posljedica... Oni ne odgovaraju po sudovima, ali se ubijaju. Da i idu na sud, nitko ih ne bi osudio na smrt. U inozemstvu “Ženu bez tijela” ne čitaju kao komad o krvoločnoj zemlji, već kao tekst o ljudskoj nesreći."

Odgovori

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE