Login za korisnike

Odisej

Nije svaka kuća – dom, a nije ni svaka ideja doma autentična. Kažu da je dom tamo gdje je srce, ali što ako ne znamo točno gdje je srce?

***

Homerov ep o Odisejevim lutanjima poslužio je kao predložak za novi dramu jednog od najcjenjenijih suvremenih dramatičara  s prostora bivše Jugoslavije, Gorana Stefanovskog, a u predstavi čiji koproducenti dolaze sa svih strana te bivše zemlje.

Po srijedi je, kažu službene najave, prva velika post-jugoslavenska koprodukcija u koju su se upustili Atelje 212, Gavella, SNG Maribor, SNP Novi Sad, Sterijino pozorje, Teatar navigator i Ulysses. Režiju su pak povjerili Aleksandru Popovskom, koji zajedno sa Stefanovskim koncept i motivaciju predstave opisuje ovako:

Čak i oni koji ne znaju ništa o Odiseju, znaju što znači Odiseja. Znaju da to označava nekakvo putovanje s mnogim nepredvidivim događajima koji uglavnom završavaju povoljno, s povratkom kuci. Putovanje i povratak kući su bitne stavke podsvjesnog kolektivnog sjećanja, narativna matrica naših života i načina na koje vidimo sebe.
Naša predstava ima cilj ispitati, poigrati se i istražiti teatarske razloge ovih dvaju fenomena.
Što znače pojmovi putovanja, doma, danas kad je svijet postao digitalan, virtualan, otvoren? Što danas znači pojam vraćanja kući? Koja je to sila koja vuče Odiseja nazad prema Itaki?

Što je dom? Kad već znamo da nam je nemoguće dvaput ući u istu rijeku odakle je ta potreba vraćanja na nekakvu polazišnu točku. Odakle ta duboka želja za spajanjem s nečim što možda postoji samo kao sjećanje, kao želja, miris ili slika koja je ostala iz djetinjstva. Puni smo odrednica: Jezik je dom duha, Dom je tamo gdje plaćamo račune, Dom je mjesto gdje boli, Svugdje pođi – kući dođi, Dome, slatki dome, itd.

Povijest je rasturila stare svjetove i razbucala stare ideologije. Srušili smo stare okvire svijeta često s dionizijskim zanosom uništenja. Sada nam valja smišljati novi svijet, nova pravila igre, novi moralni poredak i nove odgovore na prastara pitanja o tome odakle dolazimo i kamo idemo. Ovo su teške odgovornosti pred kojima nam duh često klone pa traži oslonac i sigurnost u iluziji onoga što je bilo. U starim obrisima stvarnosti. Pojam doma se često koristi i kao usko nacionalni klišej. Pitanje egzila je najstarija biblijska priča o izgubljenom raju doma. Egzil može biti i duhovan i geografski i politički. Čovjek može biti u egzilu i kod kuće. Nije svaka kuća – dom, a nije ni svaka ideja doma autentična. Kažu da je dom tamo gdje je srce, ali što ako ne znamo točno gdje je srce?

Film “Čarobnjak iz Oza” završava rečenicom: There is no place like home. Nigdje kao kući! Na engleskom ona ima duplo značenje. Afirmativno, da nema takvog mjesta kao što je dom, i “negativno”, da je dom nešto što ne postoji, nešto čega nema, da je to samo dio naše misli, sjećanja, podsvijesti. Pitanje je hoće li Odisej, kad se vrati, naći ono što je nekad davno izgubio. Hoće li se moći smiriti i hoće li, kad se poslije svih tih godina vrati na početak, ustanoviti da je Itaka njegov pravi dom. Ili ga poslije povratka čeka želja za novim putovanjima

Vraćajući se kući, otkrivamo sami sebe, ono što smo zaboravili ili sakrili dok smo odlazili, rasturali, rušili. Dom je tamo gdje imamo potrebu reći gdje smo bili.

 

[jwplayer mediaid="114847"]

autorski tim
Ana Sekulićautor kiparskih radova
Ivana Radenovićscenograf
Luca Cortinaasistent redatelja
Damir Ključarićoblikovatelj zvuka
Goran Stefanovskiautor teksta
Sonja Kovačićinspicijent
Dora DelbiancoDora Delbiancodramaturg
Foltinskladatelj
NUMENscenograf
Aleksandar Popovskiredatelj
Petra Heldasistent kostimografa
Davor Roccooblikovatelj zvuka
Miljenko Sekulićautor kiparskih radova
Marita Ćopokostimograf

izvođači
Anita MančićPenelopa
Boris IsakovićPosejdon / Nestor
Branko JordanTelemah
Dijana VidušinMelanta / Nausikaja / Kirka / Hekuba
Franjo DijakProsac / Dječak s Ismara / Kiklop / Astijanaks
Jasna ĐuričićOdisejev pas / Kalipsa / Odisejeva majka
Nataša Matjašec RoškerAtena
Nikola RistanovskiPjevač / Tiresije
Ozren GrabarićOdisej
Svetozar CvetkovićZeus / Menelaj

Odgovori