Login za korisnike

Leda (zkm)

Treća produkcija iste Krležine drame u samo dvije godine, stiže na repertoar ZKM u koprodukciji s Međunarodnim festivalom Kotor Art iz Kotora, te Kraljevskim pozorištem Zetski dom iz Cetinja.

***

Leda (1932.) je treća drama iz tzv. glembajevskog ciklusaMiroslava Krleže, odnosno trilogije nastale pod očitim utjecajem nordijskih dramatičara Ibsena i Strindberga. Rečeni ciklus uključuje drame: ‘U agoniji’, ‘Gospoda Glembajevi’ i ‘Leda’, a koje se vežu na knjigu proze pod naslovom ‘Glembajevi’, u kojoj su sadržane  novele, fragmenti i literarni portreti likova glembajevskoga kruga. po srijedi je zapravo svojevrsna genealogija jedne agramerske patricijske obitelji,  u cijelosti  prvi put tiskana 1945. godine.

Ne može, dakle, biti dobre drame bez unutarnjeg psihološkog volumena, kao glazbala, i dobrog glumca, kao svirača koji na tom glazbalu svira. …ja sam se odlučio da pišem dijaloge… s namjerom da unutarnji naboj psihološke napetosti raspnem do što jačeg sudara, a te sudare da što bliže primaknem odrazu naše stvarnosti.“, zapisao je sam Krleža u knjizi Moj obračun s njima, te upravo na tim postavkama oblikovao Ledu.

Podnaslovljena kao “komedija jedne karnevalske noći“, Ledaisprepliće emocije, eruptivne ispovjedi i pritužbe nesretne aristokratkinje Melite, koja se smrtno dosađuje i njezina supruga, veleindustrijalca Klanfara; kademskog slikara Aurela i njegove supruge Klare (koja zna da je ovaj neprestano vara, ali zbog osjećaja sigurnosti svjedno ostaje s njim); te konačno Viteza Olivera Urbana, osiromašenog aristokrata i salonskog cinika koji o životu nema suvišnih iluzija…

Nakon produkcije HNK Osijek i one zagrebačke Gavelle, stiže nam i ova nastala u koprodukciji ZKM s crnogorskim partnerima, a koju potpisuje autorski dvojac Kovačić - Tomić.  O vlastitom konceptu autorice kažu:

U likovima Krležine Lede tražile smo naše savremenike, Krležine rečenice čitale smo kao da su napisane danas. Pokušale smo odgovoriti na pitanje kako izgleda i kako se opredmećuje savremeni salon, gdje se nalaze njegove perverzije i koji pogled razotkriva njegove skrivene namjere. Krležina „komedija jedne karnevalske noći” postala je igra, konvencija s davno utvrđenim pravilima. Igra kao društveni dogovor kod naših se likova pretvara u perfidnu igru zavođenja, unaprijed dogovorenu manipulaciju koja zavodi iluzijom istine, ali istovremeno insistira na tome da je laž.
Ledu je Zeus zaveo u liku labuda. Krležin tekst iščitavale smo upravo kroz to zavođenje koje postaje princip. Likovi se zavode međusobno, zavode sami sebe, ali su istovremeno zavedeni sistemom u kojem postoje. Njihova izvedba samih sebe zavodljiva je baš kao i kazališna iluzija, a pravila njihove igre nalikuju pravilima predstave. Kazališni mehanizam tako preslikava mehanizam koji svakodnevno živimo, ulazeći u uloge koje nas određuju, redefiniraju, smještaju i izmještaju. Uloge su podijeljene, igra je već odavno započela, pravila su zadana, pitanje je jedino - kuda će nas ta igra odvesti i koliko ćemo njome biti zavedeni.

autorski tim
Jelena KovačićJelena Kovačićdramaturg
Anica Tomićredatelj
Frano Đurovićskladatelj
Doris Kristićkostimograf
Miroslav Krležaautor teksta

izvođači
Dejan IvanićAurel
Ksenija MarinkovićKlara
Mirko VlahovićKlanfar
Nataša DorčićMelita
Srđan GrahovacUrban

Odgovori