Brana ili u izvorniku The Weir jedan je od ranih radova Conora McPhersona (1971.), autora kojeg kritičari diljem svijeta smatraju jednim od najboljih suvremenih irskih dramatičara.
No, jednako kao i njegov glavni takmac za titulu najboljeg među irskim dramskim piscima, Martin McDonagh, Conor McPherson je inicijalni poznamašni uspjeh na West Endu i Broadwayu, iskoristio za proboj na - film.
Njegov je redateljski prvijenac Saltwater, osvojio CICAE nagradu za najbolji filma Berlinaleu 2000. godine, no tu je (barem zasad) bio kraj njegovim filmskim uspješnicama , pa se McPherson opet posvetio onome što mu očito najbolje ide - dramskom pismu, pa je prije dvije godine njegov The Seafarer bio nominiran u gotovo svim kategorijama za nagrade Tony i Laurence Olivier, a poneku je i osvojio.
The Weir je McPherson napisao 1997., da bi za njegovu praizvedbu na sceni Royal Courta dvije godine kasnije osvojio Laurence Olivier nagradu za najbolji novi dramski tekst te Critics' Circle i Evening Standard nagrade za najboljeg novog dramskog pisca.
Drama je potom s velikim uspjehom igrana i na Broadwayu, te brojnim kazalištima engelskog govornog područja, ali izvedbe van istog nisu zabilježile većeg uspjeha, što uključuje i hrvatsku praizvedbu u HNK Split, a čiju je režiju potpisao Borna Armanini.
[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=GPFkGZ-Yn7k]
Brana @ HNK Split, r: Borna Armanini
Uzrok je tome vjerojatno činejnica da je The Weir, iako neprijeporno sjajno napisan i istančano strukturiran, neraskidivo povezan s Irskom, njezinim tradicijom ali i stereotipima.
Radnja se drame odvija u realnom vremenu u tradicionalnom irskom seoskom pubu, izmišljenog gradića po imenu Carrick. Tamo se četvorica mještana, želeći impresionirati urbanu mladu ženu (a koja se upravo doselila), zabavljaju tradicionalnim irskim hobijem - prepričavanjem navodno stvarnih lokalnih povijesnica koje uključuju duhove i ine mistične i paranormalne pojave.
No, kako kaže službena najava "i žena ima svoju priču, osobniju, tragičniju i zbog toga neusporedivo dojmljiviju od njihove. Muška se četvorka tako iz površnih birtijaških momaka pretvara u osobe sposobne suosjećati, pri čemu se Conor McPherson, istovremeno vrlo vješto i posve nenametljivo, poigrava s pričom kao formom i emocijom kao sadržajem, vjerujući da je ljudska bliskost, posvuda i uvijek, ipak moguća i nadasve - ljekovita."
Hoće li se Brana pokazati ljekovitom i zagrebačkoj Gavelli provjeriti možete u režiji već 'udomaćene' gošće iz Slovenije, Mateje Koležnik, a koja je u proteklih nekoliko sezona na hrvatske pozornice postavila Kako je Tonkica kupovala kruh (Mala scena), Ujaka Vanju (HNK Split), Elektri pristaje crnina (HNK Zagreb), te Lom (Gavella).
