Login za korisnike

Did i repa

Dobro znanu rusku narodna priču, tandem Tomić & Kovačić preselio je u – Dalmatinsku zagoru.

***

Posijao djed repu. Izraste repa golema, pregolema. 
Stade djed repu čupati iz zemlje: povuci, potegni, iščupati ne može. 
Pozove djed u pomoć baku. 
Baka za djedu, djed za repu: povuci, potegni, iščupati ne mogu. 
Pozove baka u pomoć unuku. 
Unuka za baku, baka za djedu, djedo za repu: povuci, potegni, iščupati ne mogu. 
Pozove unuka u pomoć psića Žuću. 
Žućo za unuku, unuka za baku, baka za djedu, djedo za repu: povuci, potegni, iščupati ne mogu. 
Pozove Žućo u pomoć macu. 
Maca za Žuću, Žućo za unuku, unuka za baku, baka za djedu, djedo za repu: povuci, potegni, iščupati ne mogu. 
Pozove maca u pomoć miša. 
Miš za macu, maca za Žuću, Žućo za unuku, unuka za baku, baka za djedu, djedo za repu: povuci, potegni, iščupaju repu!

Tako otprilike glasi jedan od zapisanih oblika ruske narodne priče o djedu i repi.

Nju su za polazište svoje prve predstave u splitskom Gradskom kazalištu lutaka uzele Anica Tomić i Jelena Kovačić, te je izmjestile u  - Dalmatinsku zagoru, uz korake vrličkog kola i prodorne odjeke gange.

Njena priča započinje u mitskom selu koje možda postoji još jedino u sjećanju. Desetogodišnja djevojčica ljeto provodi s Didom i Babom, daleko od grada i njegove užurbane svakodnevice. Selo u koje je stigla živi drugačijim ritmom. U njemu životinje i ljudi žive zajedno dok zrikanje zrikavaca i cvrkut ptica neprestano odjekuju. Repa koju sade obećava im sigurniju zimu, a kiša koju čekaju dolazi kao nagrada za strpljenje. Za djevojčicu to mitsko selo postaje prostor sazrijevanja i čuvar jednog davno minulog vremena...

 


Odgovori