Vlado Kristl jedan je od najintrigantnijih likovnih i filmskih umjetnika 20.stoljeća. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a bavio se slikarstvom, poezijom, eksperimentalnim filmom, karikaturom i dizajnom plakata. Zajedno sa Piceljem, Rašicom i Srnecom sudjelovao je u osnivanju grupe EXAT-51 (Eksperimentalni atelje) i izlagao na prvoj izložbi apstraktne umjetnosti u Hrvatskoj. Od geometrijske apstrakcije karakteristične za njegove radove nastale za vrijeme EXAT-a odstupa 1959. godine, u jeku informela u umjetnosti, kad izlaže dvije serije od po šest bijelih i crnih slika 12 pozitiva i negativa. Krajem 50-ih objavljuje svoju prvu pjesničku zbirku Neznatna lirika (1959.) i postaje članom Zagrebačke škole animiranog filma, u sklopu koje nastaju dva njegova kratka animirana filma Krađa dragulja (1959.) i Šagrenska koža (1960.), za koju je dobio nagradu u Beogradu i Vancouveru. Ipak, njegovim je antologijskim filmom smatran Don Kihot koji je osvojio nagradu Međunarodnog festival kratkog filma 1962. u Oberhausenu. Negodovanje vlasti zbog neslaganja Don Kihota sa socrealističkom politikom kulminiralo je kratkim igranim filmom General i stvarni čovjek (1962) koji je bio godinama cenzuriran zbog ironiziranja ondašnje vlasti. Nespreman na kompromise te zapravo neshvaćen u ondašnjim zagrebačkim prilikama, Kristl nakon toga zauvijek napušta Zagreb, zarekavši se da se više nikad neće vratiti.
U Njemačkoj su ga nazvali “genijem takozvanog mladog njemačkog filma”, a njegov njemački opus broji više od 30-ak eksperimentalnih i igranih filmova od kojih su najpoznatiji Madeleine, Madeleine (1963), Der Brief (1966) i Sekundenfilme (1968). Kristl se također bavio i teorijom filma, te je u tom kontekstu razvio teze ne-filma i snimio film Der Tod dem Zuschauer ili Gledateljeva smrt (1983).
U Zagrebu je 2007. godine održana je velika retrospektivna izložba njegovih radova pod nazivom “Prije egzila – radovi od 1943. do 1962.”
U Zagrebačkom kazalištu mladih, 29. ožujka 2008. godine, premijerno je održana predstava Najbolja juha! Najbolja juha! Renea Medvešeka, inspirirana kontroverznim životom upravo ovog umjetnika.