Gospoda Glembajevi (HNK Zg)

Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže dio su ciklusa Glembajevih (uz Ledu i U agoniji) i jedna od njegovih najpoznatijih drama. Trilogija o Glembajevima nastavlja se na knjigu proze Glembajevi koja sadrži novele, fragmente i literarne portrete likova glembajevskoga kruga.

Priča o Glembajevima priča je o propasti jedne bogate zagrebačke obitelji. Radnja drame odvija se jedne ljetne noći 1913.godine, nakon proslave povodom 70. godišnjice bankarske firme u vlasništvu Ignjata Glembaya. Njegov sin Leone došao je kući prvi put nakon jedanaest godina. Leone osjeća odbojnost prema svojoj obitelji i cijeloj povijesti Glembajevih, osjeća da im ne pripada.

Leone svojim dolaskom unosi nemir u kuću Glembajevih – stari Glembay bezuvjetno vjeruje svojoj supruzi i ne vjeruje raznim optužbama koje dolaze sa svih strana. Kad slučajno načuje Leonea koji Silberbrandta optužuje da je baruničin ljubavnik, suočava se s Leoneom koji isprva o tome ne želi razgovarati ali nakon što Ignjat i fizički nasrne na njega, Leone mu kaže da ga je Castellica varala i s njim. Stari Glembay dobije infarkt i umire.

Castellica ubrzo saznaje da je Glembay bankrotirao, da je potrošio i njezin novac i da joj nije ostalo ništa. Leone joj kaže da je samo uzeo natrag ono što mu je krala godinama. Barunica viče da su svi Glembajevi varalice i ubojice, Leone ju ušutkava, Castellicu to još više razjari i ne želi šutjeti. Leone potrči za njom sa škarama. Čuje se vrisak a  sluga izgovara poznatu repliku: ‘Gospon doktor zaklali su barunicu.’

Glembajevi su praizvedeni su 1929. u zagrebačkom HNK u režiji Alfonsa Verlija. Prva barunica Castelli bila je Bela Krleža (i u kasnijim HNK inscenacijama – 1946. i 1954.) kojoj je to bila prva uloga. Glembajevi su do danas postavljeni preko šeszdeset puta, od toga samo u zagrebačkom HNK šest puta, a uz U agoniji, najizvođenija su Krležina drama. Fatalnu barunicu između ostalih utjelovile su i Neva Rošić, Ena Begović, Ksenija Prohaska, Alma Prica i Severina Vučković.

1988. Antun Vrdoljak režirao je filmsku verziju Glembajevih u kojoj su glumačku ekipu predvodili Mustafa Nadarević kao Leone, Tonko Lonza kao Ignjat Glembay i Ena Begović kao barunica Castelli. Film je dobio Zlatnu Arenu za glavnu mušku ulogu i za sporednu žensku ulogu koju je Ena Begović odbila jer je smatrala da barunica Castelli spada među glavne uloge.

Najrecentniju hrvatsku verziju Glembajevih režirao je Slovenac Vito Taufer

podjela uloga

	osoba	lik(ovi)
	Alma Prica	Barunica Castelli-Glembay, njegova druga legitimna supruga
	Andrej Dojkić	Ulanski Oberleutnant von Ballocsanszky
	Astrid Turina	Sobarica
	Bojan Navojec	Dr. Iuris Puba Fabriczy-Glembay, advokat
	Goran Grgić	Dr. Theol. et Phil. Alojzije Silberbrandt
	Josip Filipović	Konobar Franz
	Krunoslav Šarić	Kamerdiner John
	Ljubomir Kerekeš	Naci (Ignjat Jacques) Glembay, bankar
	Marin Stević	Oliver Glembay, sin barunice Castelli i bankara Glembaya
	Milan Pleština	Dr. Phil. Leone Glembay, sin Ignjata i prve mu supruge
	Olga Pakalović	Sestra Angelika Glembay, dominikanka
	Žarko Potočnjak	Dr. Med. Paul Altmann, liječnik
	Zvonimir Zoričić	Titus Andronicus Fabriczy-Glembay

autorski tim

	osoba	funkcija
	Divna Borčić	šaptač
	Višnja Kiš	inspicijent
	Ana Tonković Dolenčić	dramaturg
	Pascal Mérat	oblikovanje svjetla
	Andrej Goričar	skladatelj
	Vito Taufer	redatelj
	Đurđa Škavić	jezični savjetnik
	Marita Ćopo	kostimograf
	Leo Kulaš	kostimograf
	Helena Petković	asistent redatelja
	Miroslav Krleža	autor teksta
	Ivo Knezović	scenograf

(0)

Tweet