Prva velika komedija Branislava Nušića, Sumnjivo lice, napisana je 1888. godine, a na praizvedbu je čekala 35 godina - prvi je put postavljena u beogradskom Narodnom pozorištu 29. svibnja 1923. godine. Razlog za toliki vremenski odmak vjerojatno leži u činjenici što se radi o tekstu koji kritički sagledava srpsku provinciju i njezinu ograničenost u kojoj vlada korupcija i karijerizam, no kontekst je bez obzira na mjesto radnje jednako aktualan i jednako primjenjiv na današnje društvo.
Hrvatska je publika prije dvije godine na 37. Danima satire Fadila Hadžića imala prilike pogledati predstavu Sumnjivo lice u produkciji Jugoslavenskog dramskog pozorišta iz Beograda u režiji Jagoša Markovića. Glavni glumac, Bojan Dimitrijević, osvojio je tad nagradu 'Mladen Crnobrnja' za najbolju mušku ulogu. Na scenu HNK Osijek isti tekst postavlja redateljica Olja Đorđević koja je i adaptirala tekst.
U ovoj komediji Nušić ismijava korumpiranu vlast i nepismenost ljudi na visokim pozicijama. Naime, u malom provincijskom mjestu pojavljuje se sumnjivo lice, a cjelokupni aparat lokalne vlasti angažira se na njegovom hvatanju. Tijekom potrage saznaje se da je ‘opasan, sumnjivi čovjek’ zapravo budući načelnikov zet, koji se, u strahu od roditelja svoje buduće supruge Marice, prijavio pod lažnim imenom.
U osnovi Sumnjivog lica nalazi se klasičan komediografski obrazac zamjene identiteta koji dovodi do niza apsurdno komičnih situacija čiji je cilj razotkrivanje političke korumpiranosti i malograđanskog mentaliteta.
Kako je sam autor u predgovoru kasnije napisao, Sumnjivo lice je poput mnogih drugih njegovih komada nastalo pod snažnim utjecajem Gogolja, a čitatelje odnosno gledatelje moglo bi podsjetiti na Revizora. Originalno komedija nije podnaslovljena ‘komedija u dva čina’, već, kako je Nušić sam napisao: ‘Na mome originalnome rukopisu ovoga komada čak i ne piše “komedija u dva čina” kao što je to docnije na pozorišnim listama napisano, već “gogoljijada u dva čina”!’