Dobro poznata priča o bistrom vitezu od Manche Miguela de Cervantesa smatra se prvim modernim romanom ikad koji parodira tradiciju viteškog romana. Kako bi ostavio dojam stvarne priče, Cervantes u djelu navodi lažne izvore, 'Kroniku La Manche' te slabo poznati arapski rukopis, a tema romana lutanja su jednog pomalo neuobičajenog viteza.
Naime, kao izvori romana, a i većina Quijoteovih prijatelja i neprijatelja te dogodovština, njegov viteški status zapravo je umišljaj maštovitog Alonsa Quesade, koji je, opsjednut pričama o vitezima lutalicama koji se bore protiv nepravde i ugnjetavanja, i sam odlučio postati jedan od njih.
Na put je krenuo uz vjernog slugu Sancha Pansu i konja Rocinantea. Sancho Pansa misli da je njegov gospodar lud, ali svejedno vjeruje da bi mogao nešto zaraditi u toj pustolovini. Prije polaska, Don Quijote se zakleo na vječnu ljubav prelijepoj Dulcineji koja je zapravo priprosta seljanka, a put vodi hrabre ratnike u borbu protiv vjetrenjača i ovaca, u 'začarane dvorce' tj. krčme, te na nepostojeće otoke…
Don Quijote poslužio je kao inspiracija mnogim umjetnicima i nakon Cervantesa, pa su se tako njime pozabavili Picasso i Dali, filmski redatelji Pabst i Welles, a prema hrabrom vitezu nazvana je i opera Julesa Masseneta napisana 1910. za poznatog ruskog pjevača Fjodora Šaljapina.
Za Kazalište Novi život priču o Don Quijoteu, bistrom vitezu tužnog lica prema vlastitoj adaptaciji romana postavila je Ana Prolić.