ZAŠTIĆENI SADRŽAJ
Zanima vas cijeli tekst?
Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.
Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.
21 odgovor
Još da nisu jedan od nagrađenih i šef žirija interesno vezani…
Sukob interesa je i to da se predsjednica žirija i pojedini članovi ne mijenjaju već nekoliko godina tako da im to otvara razno-razne mogućnosti u poznatom hrvatskom stilu ; “ti meni, ja tebi”, ali na to smo navikli u hrvatskom glumištu; od godišnjih nagrada, ljetnih festivala, kazališnih vijeća, komisija za dotacije i dr. budući da ne želim samo kritizirati predlažem ministarstvu da specijalizira natječaj, recimo: natječaj za mlade pisce (kod nas su to tridesetogodišnjaci i stariji), natječaj za dramatičare srednje generacije (to su kod nas pedesetgodišnjaci) i slično. Natječaji mogu biti i regionalno vezani, generacijski, svake godine druga tema, dajte malo živosti u tu važnu zadaću za hrvatsku kulturu! Također se nadam da će i kazališta početi raspisivati natječaje, a i izvoditi hrvatske dramske tekstove. još jedno molim ministarstvo da mijenja sastav stručne komisije i da koje godine uvrsti u taj žiiri mlađe kazališne umjetnike po mogućnosti one koji su aktivniji u kazališnom živote lijepe naše; zašto jedne godine predsjednica žitija ne bi bila malo mlađa i zaposlenija glumica ili jedan izvođeniji dramski pisac ili jedan afirmiraniji redatelj skloniji domaćem dramskom pismu. neka se ne ljute žiromani, znam da svaka kuna fino dojde, čestitke nagrađenima u nadi da će naći dobrog redatelja i još bolje kazalište koje želi izvoditi hrvatske dramske autore.
Nek meni netko kaže odakle više obraz Miri Gavranu, saborskom zastupniku, pa Špišiću i ostalim “nagrađenima” se više uopće prijavljivati???? Pa to su ljudi koji i bez Držića mogu postaviti svoju dramu. Gavran ima i svoje kazalište! Hrovat mu knjige predstavlja i nagradu daje. Špišić je kućni autor HNK Osijek godinama! Petričević i Šnajder, haloooo?! Ko koga ovdje drži za budalu? Evo polarni ima super prijedloge i koga brige? Čita li ovo itko?
bilo bi lijepo kad bi ovaj natječaj bio izuzetak. o sukobu interesa u kazalištu se jako malo govori što baš ne ide u prilog stranici koja se zove http://www.teatar.hr. ajmo hrabro; intendantica hoda s kim? tko je brat ravnatelja jednog gradskog kazališta i je li taj dotičnik i njegov brat poznaju pročelnika koji s njima ljetuje? čija žena tamo režira? tko vodi šank? tko voli Split, a tko više voli ljetovati i stvarati u Dubrovniku, a onda na račun toga opet u prijestolnici? tko živi od dnevnica, tko od proračuna, tko od domjenaka, tko od adaptacija, a tko od dotacija? tko renta gradske dvorane? tko izmišlja festivale,nagrade, dane satira, cabareta,? koliko žarnih ptica ima Marija s Miroševca? tko je naj, naj kazališni ložač? zašto Branka nije predsjednica natječaja za najbolju kratkokosu glumicu/glumca godine? zašto neka kazališta mijenjaju ravnatelje svake četiri godine, a neka svakih dvadeset godina? o svakom ovom pitanju možemo puno razgovarati, ne tračerski i salonski, već stručno i kompetento. mudri ljudi zahvaljuju na pitanjima, tko se mijenja ne stari, ide patka preko gore, molim brze odgovore.
Po običaju svi pametuju, niko ništa ne gleda, niko ništa ne čita ali svi sve znaju…”Talija” ajde prvo pročitaj Špišičev tekst pa onda reci da nije zasluženo dobio nagradu(ja sam ga pročitao i mislim da je odličan). Btw, podsjeti nas koji su njegovi komadi zadnjih godina igrani u HNK Osijek,budući da je tamo kućni autor godinama (“Jug 2” i ????) Nisam njegov, ni ničiji advokat, al ajmo probat argumentirano…pusa
Dražen Ferenčina
feco je zapravo inicirao izvrstan prijedlog; molimo ministrastvo da na svom webu ili još bolje na teatru.hr objavi nagrađene tekstove, barem prvonagrađeni, pa ćemo lakše diskutirati.
Štovani g. Ferenčina,
Pismo nije bilo upućeno na osobnoj razini, shaćam da Vam je g. Špišić suradnik, tj. da ste režirali njegova djela. Prvo bih morala pročitati SVE tekstove, pa onda reći što mislim tko je zaslužio. Ne samo uzeti tekst svog suradnika, pa s redateljske visine reći genijalan je i tko kaže da nije pojma nema. Drugo, moj protest je napisan više zbog sustava kojim se nagrađuju već debelo afirmirani autori.
Citat:
BIOGRAFIJA: Davor Špišić drame: Dobrodošli u rat! (1992., HNK u Osijeku), Rubnosti, Godina dobre berbe (1998., SKUC Osijek), Emilija noću, Kraljevi kraja, Mama Luna, Jug 2 (Nagrada “Marin Držić” za 2001. godinu, praizvedena 2003. u HNK Osijek), Dry Inn (prema prozi P. Brucknera), Kaćuše, Berlin, Charlie, Karaoke show (radijska praizvedba 2004. na Hrvatskom radiju), Medena. Scenske igre za djecu: Badnjak u garaži (1999., Dječje kazalište u Osijeku), Turbo beba (2004., Dječje kazalište u Osijeku), Misija: T (2005., Hrvatsko kazalište u Pečuhu). Drame su mu objavljene u knjigama Predigre, Raj bez fajrunta i Berlin, Charlie. Nemam ništa osobno protiv vas, čak se i površno poznajemo, a još manje protiv gospodina Špišića. Samo komentiram sustav.
Mislim da bi ova nagrada upravo zbog toga što smo mala zemlja morala biti anonimna (prijavljivanje pod šifrom). Premala smo zemlja, svi poznaju sve, žiri često kalkulira, daje nagrade po principu: već je toliko puta prijavljen idemo mu dati ovaj put itd.. Drugo što bi trebalo jest mijenjati žiri češće. Žiri za dramu ne može biti ovako star i nažalost staromodan. Prosjek godina ime je 60. Sramota! Tužno je da je jedan od najkonzervativnijih kritičara predsjednik žirija već 5-6 godina i još toliko će to i ostati. Da ne govorim o konzervativnosti nacionalne prvakinje i nac. piskarala. Onda se događa da dobijamo tako staromodne dramice kao nagrađene, a svake godine žiri nagradi bar po dvije komedijice. Cijenim komediju, ali najveća državna nagrada za dramu bi trebala pronalaziti drame iznimne umjetničke vrijednosti, a ne komercijalne… Dakle… Mlađe u žiri! Anonimno prijavljivanje! I konačno nađite načina da drame konačno dođu do kazališta i da ih netko i pročita.
Nekako mi se čini kako se diskusija uvijek lakše razbukta kad su u pitanju nagrade. Izgleda kako ima jako dobrih prijedloga, pa bi valjalo naći načina da se oni plasiraju na pravom mjestu u pravome obliku. Vjerojatno bi HDDU morao konačno početi činiti nešto za nacionalno kazalište i dramu, osim što dijeli godišnje negrade i slaže časopise. Preko njega se trebaju sugerirati promjene Ministarstvu,jer naš aktualni ministar ne zna o kazalištu ništa, a njegovi stručni suradnici… :) Svakako je jedan od najvećih nacionalnih problema (ipak smo po broju stanovnika na razini jednog europskoga velegrada) – nepotizam, ili kako to već nazvati (možda bi trebalo skovati neku novu riječ?): jednostavno preklapanje osobnih interesa na svim razinama. O tome je trebalo voditi računa već pri pisanju kazališnoga zakona, a onda i dalje: pri formiranju različitih vijeća i sl. Svakako, stvari treba rješavati principijelno i dosljedno. Što se tiče same nagrade i gospodina Špišića, ne bih mogla dati nikakav suvisao komentar, jer ni o drami ni o njemu nemam pojma, tako da mogu samo čestitati…
Samo još nešto za Koka: vjerojatno je loš izbor riječi u pitanju. I sam Držić je najpoznatiji po svojim komedijama, koje jesu iznimne umjetničke vrijednosti (…ma koliko mi šutjeli o tome. Usput, jeste li primijetili kako na web-stranicama Ministarstva kroz cijelu prošlu godinu nije bilo istaknuto (na primjeren i svima vidljiv način) kako se obilježava 500-ta godišnjica rođenja našeg najvećeg komediografa (i dramatičara)?)
Razumijem potrebu razlikovanja ‘komercijale’ i ‘iznimne umjetničke vrijednosti’, ali, što sam starija, sve mi je manje jasna crta koja ih razdvaja, a i ovo ‘iznimne umjetničke vrijednosti’ jako čudno zvuči, teško… Zar uistinu netko može ozbiljno govoriti o kontekstu ‘iznimne umjetničke vrijednosti’? Misao mi je jasna, ali njezina artikulacija…
Tako je “Talija”.Malo si pojasnila. Onda pokušaj mjenjati sustav… (ili sistem), ali to je već neka druga tema.Citirat ću te…”Prvo bih morala pročitati SVE tekstove, pa onda reći što mislim tko je zaslužio.”….Točno, tako bi to trebalo izgledati, u nekoj argumentiranoj diskusiji. Ali kod nas se ne čitaju tekstovi, ne gledaju predstave….ali svi sve znaju o tome. Izgleda i ti. Ako su u “Držiću” već pravila igre takva da se nagrađuju najbolji dramski tekstovi, po mišljenju ,određenog, žirija, onda mi se čini nepristojnim pljuvati po njihovom izboru a da nismo pročitali nijedan od tih tekstova.Dakle, buni se na pravila igre a ne na njezine rezultate, kad je igra već gotova…Možeš i sama osnovati nagradni natječaj za najbolji dramski tekst, na koji se mogu prijaviti samo neafirmirani autori…To bi bilo konstruktivno.
diskusija bi se mogla razbuktati poslije svakog nagrađivanja u hrvatskom glumištu. budući da se malo govori o najdubljim problemima kazališta u Hrvata pozdravljam ovu diskusijicu i prilažem nekoliko prijedloga ako netko od neupućenih iz ministarstva zaviri u ove komentare: slažem se s anonimnim natječajem i mijenjanjem stručnog žirija pod uslovom da predsjednik i članovi moraju biti puno više aktivniji u kazališnoj svakodnevnici, predlažem povećanje novaca kazalištima koje će izvoditi nagrađene tekstove, uvesti bar još jedan prigodni natječaj(primjerice za godišnjicu M.Držića) ili specijalizirani natječaj(primjerice;maloljetničko nasilje, korupcija, zavist, površnost i oholost u Hrvata), zahtijevati od velikih državnih festivala da također raspisuju natječaje barem svake dvije ili četiri godine vezane za područja gdje se nalaze, umjesto novaca koji se u udruženju troše na časopis(red obljetnica, red nekrologa), na nagrade koje nemaju veze s dramskim kazalištem (opera, ples), na svećanu dodijelu nagrada koja nas ne promovira ili bar zabavlja već najčešće u javnosti sramoti,velim neka se taj novac usmjeruje na organizaciju radionica ili tribina na kojima bi se razgovaralo o ovim važnim temama, …
i još jedno pitanje uredništvu teatra.hr: zašto tako malo komentara i diskuisija na vašem i našem portalu? i brzi odgovor: zato što samo najavljujete i prenosite neke bezvezarije iz inozemstva. zašto ne bi prenosili kritike, polemike? zašto ne biste započinjali polemike? jako ste zadovoljni postojećom situacijom u hr.teatru?
U kazalištu (HNK Split) radim što honorarno, što za plaću, a bit će i 20 godina. Prije nego upadnem u grupu “nitko ništa ne čita i ne gleda” obavijest: svake godine, od kad se realizira čitanje na Marulovim danima, ja prisustvujem! I ove godine ću, ako se zdravlje normalizira, pa prekinem bolovanje. I svega sam tu vidjela, i davanje glavne nagrade svom mentoru na postdiplomskom za glupost godine, i niz drugih svinjarija. Vama je trenutni sistem/sustav dobar? Blago vama. Pokušavam zamisliti Martina McDonagha kako se prijavljuje na neki natječaj u Engleskoj (vidite, nisam baš toliko neinformirana i “poznam” i novije dramatičare) ili Davida Harea, il još bolje staru Caryl i s druge strane rijeke gomilu neafirmiranih mlađih koje netko treba prepoznati i dati im šansu da se oblikuju i rade, kako im tužno iz godine u godinu gledaju u rep na jedinom državnom natječaju za tekst. Koji je osjećaj? Vi, kao redatelj i debelo afirmirani profesionalac ne mislite da je netko tu lud? Ili sam to ipak samo ja?
“Možeš i sama osnovati nagradni natječaj za najbolji dramski tekst, na koji se mogu prijaviti samo neafirmirani autori” Ovo vjerujem da se šalite malo na moj račun, ali okej, ne zamjeram. Natječaj iza kojeg ne stoji lova??? Pa zar nije vlasnica ovog portala koja ima puno više utjecaja od mene probala i zapela? Ne, bit će da nisam normalna. Tko bi pri zdravoj pameti crnčio cijelo splitsko ljeto i još pride da si priušti jednu premijeru na West Endu. mladost-ludost 80ih. Zato se ispričavam na piskaranju.
Bio sam blizu ove godine, ali nema veze :) U svakom slučaju, čini se da praktički mi niti nemamo tih anualnih natječaja za dramski tekst osim Držića- barem ne toliko utjecajnih i važnih. Ja sam uvijek zagovarao teoriju da svako kazalište koje dobije pare od države mora jednom godišnje napraviti natječaj za novi i neobjavljeni dramski tekst. Mislim da bi ovo uvelike pridonjelo pisanju i interesu javnosti za teatar, a ne bi koštalo ništa (jer na repertoaru moraš imati nešto, u krajnjoj liniji).
Ako netko želi čitati moj “Miss Sarajevo”, neka pošalje mail na neo_sini@hotmail.com
Poštovani Polarni…
Dugo, vjerojatno i predugo, razmišljala sam kako odgovoriti na vaš komentar… prva opcija je bila da ga seciram po svim stavkama i da vam ukažem na čitanost ‘bezvezarija iz inozemstva’ i njihovu vezu s normalizacijom lokalne situacije… ali sam odustala… onda sam vam htjela ukazati na polemike koje smo jedino mi objavili i pokrenuli te su nam zato prijetili i ubojstvima… ali i od toga sam odustala… nekako mi se cijelo vrijeme činilo da treba stati na loptu…
I sad nakon toliko vremena mogu vam reći samo ovo – osmislite sajt, potrošite neko vrijeme na pisanje aplikacija svim mogućim javnim fondovima (nemojte ni slučajno kao ja ulagati tri godine isključivo vlastite novce kako biste i u praksi dokazali svoj stav da se novac poreznih obveznika rasipa uludo)… okupite redakciju, zaposlite ljude, postavite uređivačku politiku, unajmite serverski i redakcijski prostor, platite telefone, logotipe, dizajnere, programere… i – javite nam kako vam ide, te što je jednako zanimljivo – koliko vas to stoji…
Posve je moguće da smo svi mi s druge strane ovog ekrana potpuno nekompetentni i da bi ste vi ovaj posao radili bolje. Jedino mi nije jasno – zašto ne pokušate?
Evo za početak, nudim vam kolumnu – doduše – kao i sebi – bez honorara, pa – raspalite. Ali morat ćete se potpisati imenom i prezimenom… Polarni medvjedi, naime, po ovdašnjim zakonima ne podliježu zakonima o klevetama, i inim gnjavažama…
Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv anonimnosti na internetu, dapače, ima slučajeva u kojima je nužna. No, u maloj bari kakvo je hrvatsko glumište, anonimnost je najčešće posljedica egzistencijalnog straha. Iz kojeg svako malo našoj redakciji stigne neki vrlo odlučan zahtjev da denunciramo ovog ili onog… s druge pak strane, 90% naših čitatelja čini publika koja kupuje ulaznice, publika koju zanima teatar a ne naša interna prepucavanja i publika koja bi vjerojatno ostala doma idućih n mjeseci da zna koliko u spomenutoj maloj bari ima velikih krokodila…
No, bilo kako bilo – mi smo voljni riskirati. I učinili smo to puno puta do sad. Pitanje je samo jeste li vi.
Sa štovanjem Vaša,
N.K.
draga N.K., ispričavam se ako sam Vas uznemirio svojim pitanjima, zanijela me tema i rezultati natječaja. znam da Vas sve ovo košta živaca i novaca, kao i svaki samostalni entuzijazam na našoj kulturnoj sceni. želim vam puno sreće i novaca, iako mislim da u soldima nije sve. što se tiče anonimnosti nije zbog egzistencijalnog straha već zato što sam sramežljiv. hvala na kloumni ali bez honorara to bi zaista bilo neprofesionalno. niste potpuno nekompetentni, to ide na neke druge adrese, a Vi znate koje. još jednom pardon, izraz podrške, pusa i pozdrav
A zašto je ova tema zamrla? Nitko više ništa nema potrebu reći????
tema nije ni rođena, nije nažalost niti živjela, kao ni ostale teme hrvatskog glumišta vrijedne pozornosti. pitanje je je li dotično glumište uopće zavrijeđuje nečiju pažnju. još ima publike, reći će netko, još ima hrvatica i hrvata koji vole otići u kazalište, ali koliko je onih koji se žele nasmijati i opustiti u nekom teatru lake zabave prepoznavajući omiljene glumce s tv-ekrana, a koliko je onih koji su doma nešto kvalitetno pročitali ili u kinu još bolje pogledali pa sad svoju žudnju i znatiželju za pravom umjetničkom kreacijom žele potražiti u tminama lijepih naših pozornica? ova druga skupina je znatno manja i u osipanju je, traže mikroskopima po rasporedima i recenzijama hrv. kazališta neki uradak koji bi se mogao komparirati s pročitanim i gledanim inozemnim dijelima, raspituju se kod prijatelja sličnih afiniteta jesu li nešto dobrooo gledali, ali i oni sve rijeđe pohode kazalište, možda im koji mlađi rođak ili čak vlastito dijete kaže za neku dobruuu predstavu koju su organizirano išli pogledati sa školom, možda imaju poznanika u kazališnim krugovima koji će im jamčiti dobruu kvalitetu nekog dobrooog događanja u teatru, i tako u nedogled, u lagano blijeđenje informacije o dobroj predstavi, o nestanku publike koja se umorila pravdanjem loše situacije u našem teatru otrcanom formulacijom: ipak je to dobro u našim okvirima..
i kada u našim okvirima ne pokušavamo detektirati porazno stanje s pažnjom krajnjeg cilja scenskog posla, a to je prijam kod konzumenata, kako ćemo onda imati potrebu nešto reći o nekakvom natječaju?
znanje nije roba. umjetnost nije trgovina.
Budimo manje zlocesti.
bit ću dobar, odnosno bolji; nekoliko puta sam ove sezone bio u teatru i nisam baš oduševljen ponuđenim, a i sjedio sam u polupraznim dvoranama, svaka čast kaubojima, očekujemo partizane, super nam je kazalište, vodimo u regiji, približavamo se Europi, imamo sve; i moderno, i pučko, i baštinu, festivale, nagrade, genijalnu akademiju, publika stoji u redovima za karte ispred nacionalnih kuća, mladež traži kartu u super off-teatru, po uspješnim komičnim predstavama se rade komercijalne tv serije i filmovi, građani u gradskim dramskim kazalištima riješavaju svoju zbiljsku dramu, angažirano i alternativno kazalište otkriva afere i bolesti društva,… sve će biti dobro, ma ne, sve je dobro, ne smijemo biti zločesti, oprosti slugo..