Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Držić u brojevima

Držić u brojevima

Netom završen ovogodišnji natječaj za nagradu Marin Držić, ponukao nas je da istražimo tko je, od pedesetak kandidata koliko ih se otprilike prijavi svake godine, dosad bio najuspješniji, čiji se tekstovi kasnije najviše postavljaju, odnosno postavljaju li se uopće...
Share on facebook
Share on twitter

Nagrada Ministarstva kulture za najbolji dramski tekst, koja predstavlja najvažnije, pritom i jedno od uistinu rijetkih domaćih priznanja na području dramskog pisma, dodjeljuje se od 1991. godine. Ime je dobila po prvom velikom autoru domaće dramske književnosti, a dodjeljuju se prva, druga i treća nagrada.

Prve godine doduše nije dodijeljena nikome, a zatim je trebalo nekoliko godina da se dodijeli prva nagrada, odnosno bile su dodijeljene samo druga i treća. Na stranicama Ministarstva kulture piše da niti jedan kandidat nije zadovoljio uvjete za prvu nagradu, kao što prve godine niti jedan nije zadovoljio uopće. Prva dobitnica prve nagrade bila je Lada Kaštelan za dramu 'Giga i njezini', a posljednjih se nekoliko godina ustalilo da drugu i treću nagradu dijeli veći broj autora.

Nastavimo sa statistikama – apsolutno najveći hit među autorima je Pavo Marinković, koji u svojoj kolekciji ima čak pet nekoliko kila teških nagrada, slijede ga Miro Gavran i Borislav Vujičić s po četiri, Ivana Sajko i Marijana Nola s tri, dok su po dvije skupili Boris Senker, Ivo Brešan, Tomislav Zajec, Ivan Vidić, Milko Valent, Dubravko Mihanović, Gordana Ostović, Tahir Mujičić, Davor Špišić i Slobodan Šnajder.

No, krenemo li uspoređivati koliki je broj tih predstava postavljen, omjer se malo mijenja – Marinković nažalost nije sve svoje drame uspio vidjeti na pozornici, dok se Dubravko Mihanović može pohvaliti čak trima različitim verzijama 'Bijelog', a pribrojimo li domaćima međunarodne izvedbe koje redovno u svoju biografiju upisuju npr. Miro Gavran i Ivana Sajko, očigledno je da su bolje prošli oni koji su skupili manje nagrada.

S obzirom da Ministarstvo kulture dodjeluju potporu kazalištima koja odlučuju postaviti tekstove nagrađene Marinom Držićem, više od polovice tekstova pronašlo je svoj put do pozornice – u osamnaest godina dodijeljivanja nagrade, od 76 nagrađenih tekstova, postavljeno ih je četrdesetak, od kojih je samo devet odigrano bez potpore Ministarstva kulture. Popis izvedenih nagrađenih tekstova također možete pronaći na stranicama Ministarstva.

Međutim, žalosno je da su, ne računamo li kazališta za djecu i mlade, koja se izgleda jedina upuštaju u avanturu naručivanja tekstova domaćih autora, to gotovo i jedini domaći tekstovi koje možete vidjeti na pozornicama. Potpisnica ovog članka u proteklih se nekoliko godina može sjetiti tek desetak primjera izvornih dramskih tekstova odigranih u domaćim kazalištima, koji nisu na popisu nagrađenih Držićem, poput 'Prije sna' Lade Kaštelan, 'Krijesnica' Tene Štivičić, 'Motela Mrak' Dore Delbianco, 'Komšiluka naglavačke' Nine Mitrović, 'Ptičica' Filipa Šovagovića i 'Hajdemo skakati po tim oblacima' Elvisa Bošnjaka... zanimljivost je, istovremeno, da svaki od ovih autora ima, pored nabrojanih, barem po još jedan izvedeni tekst, što znači da u Hrvatskoj dramski autori kad jednom uspiju prodati svoj uradak postaju 'tražena roba'.

Postavljenih imena u Hrvatskoj sigurno ih ima još, no prisjetimo li se podatka s početka – da se svake godine za nagradu prijavi pedesetak tekstova (a svaki autor pritom smije prijaviti samo jedan tekst), broj stranih autora na domaćim pozornicama, ili eventualno hrvatskih književnih klasika, daleko premašuje suvremene autore.

Već i letimičnim pregledom našeg kalendara do kraja mjeseca može se ustanoviti da se, čak i uračunavši kazališta za djecu i mlade, koja se, kao što smo maloprije naveli, lakše odlučuju na nešto što se očigledno smatra rizikom, količina novih tekstova suvremenih domaćih autora na repertoarima domaćih kazališta može nabrojati na prste jedne ruke. Pribrojimo im li naslove koji već pripadaju dramskim klasicima i autorske uratke, te prerade drugih književnih žanrova, situacija je nešto bolja, tj. uključuje veći broj domaćih autora, no iz toga se može samo izvući zaključak da kazališta očigledno preferiraju provjerene veličine, dokazane hitove i lektirna imena. Cijela je situacija još zanimljivija ako uzmemo u obzir da je većina domaćih kazališta više ili manje obilato financirana iz državnih, županijskih, gradskih i sl. fondova, te bi upravo iz tog razloga mogla ponuditi, recimo, natječaj za novi domaći tekst ili sistem radionica koji bi pružio potporu domaćim mladim dramskim autorima (što je recimo u Velikoj Britaniji tako ustaljena praksa da je Mark Ravenhill osjetio potrebu ustati u obranu već poznatih dramatičara, a ne trebamo se zagledati ni isuviše daleko – projekti usmjereni mladim autorima postoje npr. u SNP Novi Sad te NP Beograd).

Izdavačka kuća 'Disput' ove je godine krenula s izdavanjem 'Držićem' nagrađenih tekstova (za sad su predstavljeni tekstovi iz 2007. i 2008.), projektom koji bi, ukoliko se nastavi, mogao pomoći plasmanu domaće drame, no činjenica je da autori koji nisu imali tu sreću naći se na popisu nagrađenih i dalje mogu samo (uglavnom bezuspješno) obijati vrata kazališta, moleći da ih netko pročita (što nas dovodi do drugog bitnog nedostatka  - radnog mjesta dramaturga, osobe u čiji opseg posla pripada spomenuta djelatnost) ili pisati tekstove za manji broj lica te ih postavljati u vlastitoj produkciji, čime uporno dokazuju još jedan domaći paradoks, a to je da tzv. nezavisna scena ima veće resurse kad se radi o ulaganju u razvoj nečeg što bi se dobro poznatim birokratskim jezikom svakako nazivalo 'potrebe u kulturi'.

S obzirom da je do sljedećeg natječaja koji nudi mogućnost određenom broju tekstova da izađu iz anonimnosti ostalo čitavih godinu dana, zanimalo bi nas što vi mislite – kako bi se još moglo pomoći, recimo, dramskom piscu/ spisateljici da poziv kazališne uprave koja od njega/nje naručuje komad za novu sezonu ne ostane u domeni perverzne fantazije ili SF-a? Čekamo prijedloge...

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI