Plesačku karijeru započinje 1951. u folklornom ansamblu Jože Vlahovića (→ Lado), gdje se ističe u Šiptarskoj suiti A. Maletić (E. Cosetto); 1955. prelazi u Balet HNK-a u Zagrebu koji vodi O. Cintolesi (Petruška I. Stravinskog; La Valse M. Ravela; 1956). Na poziv A. Roje i O. Harmoša sezonu 1956/57. gostuje u Splitu kao Romeo (Romeo i Julija S. Prokofjeva). Odlazi u Pariz 1957. gdje je angažiran kao solist u trupama Jeanine Charrat (Les algues Guya Bernarda), Ludmile Tcherine i Les etoiles de Paris M. Miškovića (L’ echelle / Ljestve Z. Turjaka u kor. M. Šparembleka). Plesač u trupi M. Béjarta (Sacre du printemps / Posvećenje proljeća I. Stravinskog), sljedećih dvadeset godina zajedno sa suprugom → Ljubinkom Béjartov suradnik, majstor baleta i jedan od suosnivača Balleta du XXe sièclea (1960).
Uz svjetske turneje trupe, kao asistent M. Béjarta postavlja njegove balete u Pariškoj operi, milanskoj Scali, u Stockholmu, New Yorku; priprema R. Nurejeva za glavnu ulogu u Posvećenju proljeća. Vodi balet u Teatro comunale u Firenci (1977), zamjenik umjetničkog direktora M. Béjarta u Bruxellesu (1978-80), član i predsjednik žirija na europskom natjecanju za mlade plesače Prix de Lausanne; umjetnički savjetnik i baletni majstor u Bayerisches Staatstheater u Münchenu (1980-83), direktor baleta u Saarländisches Staatstheater Saarbrücken (1983-87), baletni majstor u Ballet de Monte Carlo (1987-89), sa suprugom vodi švicarsku baletnu akademiju u Zürichu (1990-96); zajedno su gosti baleta u Torinu, Rio de Janeiru i Budimpešti; u Beogradu postavljaju baletnu večer Paquita L. Minkusa i Francescu da Rimini P. I. Čajkovskog (2005).