Max Frisch, švicarski književnik (Zürich, 15. V. 1911. – Zürich, 4. IV. 1991.), .), jedan je od najizvođenijih dramskih autora njemačkog govornog područja te svojim cjelokupnim književnim opusom zauzima bitno mjesto u samom vrhu europske i svjetske književnosti 20. stoljeća, uz Friedricha Dürrenmatta, najvažniji predstavnik švicarske književnosti. Radio kao novinar, zatim kao arhitekt. Poznat kao dramatičar, romanopisac i esejist. Na njegovo dramsko stvaralaštvo znatno je utjecao B. Brecht s poimanjem umjetnosti kao društvene odgovornosti, a obilježava ga sklonost farsičnosti i groteski pri obradi suvremenih društvenih zbivanja. Najpoznatije drame: Kineski zid, Don Juan ili Ljubav prema geometriji, Gospodin Biedermann i palikuće i Andorra; romani: Homo faber i Zovite me Gantenbein; dnevnici: Listovi iz vreće za kruh; Dnevnik (1946–49); Dnevnik (1966–71); pripovijetke Montauk, Modrobradi.
Središnje teme njegovog književnog opusa su licemjerje okoline, malodušnost ljudi, odbacivanje krivnje i odgovornosti, stvaranje i projiciranje pogrešnih predodžbi o drugima, nemogućnost samorealizacije pojedinca, borba za osobni identitet te nepoštivanje različitosti i drugosti.