Nada Kokotović rođena u Hrvatskoj, studirala je klasični i moderni balet, filmsku i kazališnu režiju te filozofiju u Zagrebu.
Kao plesačica i koreografkinja surađivala je sa brojnim poznatim suvremenim skladateljima (Maderna, Stochausen i Kelemen) i redateljima (Spajić, Paro, Radojević, Violić, Jovanović), a koncem 70-tih godina prošlog stoljeća dobila je dvogodišnju stipendiju za usavršavanje u SAD-u gdje je radila s Balanchineom u NY City Baletu, na Off Off Broadwayu te u New York State Opera. Po povratku iz SAD-a kreira novu autentičnu kazališnu formu ‘koreodrame’ koju više od 100 puta izvodi na različitim, tada jugoslovenskim, scenama. S Ljubišom Ristićem utemeljuje multietnički, multijezični kazališni projekt KPGT s kojim je gostovala diljem Jugoslavije, Mexica, SAD-a, Australije i Europe.
1992. emigrirala je u Njemačku, te tamo i danas radi kao profesionalna redateljica i koreografkinja. S umjetničkim i životnim partnerom Nedjom Osmanom 1996. utemeljuje kazalište TKO (Teater Kokotovic Osman) u Kölnu.
Uz to, režira i na na različitim scenama diljem Njemačke: (Landestheater Tübingen, Saarländisches Staatstheater Saarbrücken, Tanzforum Köln, Oper Stuttgart, Stadttheater und Rathausoper Konstanz, Sommer Theater Überlingen, Mainfranken Theater Würzburg, Schlosstheater Moers).
***
Bezimeni likovi – sami, u dvoje ili u troje – prolaze praznim prostorom. Mala seoba naroda. U potrazi ili bijegu likovi kruže oko pitanja ljudske egzistencije. U plutanju pronalaze svoje riječi. Sve nestaje: odnos prema drugima, mogućnost mira i obrata. Čak je i vrijeme isteklo. Pažljivi promatrač opisuje sudbine koje su se raspale na sastavne dijelove. Ovdje nema radnje i nema tragedije, samo glasovi, tijela i pokret. U kreaciji glumaca kazališta TKO i plesnog ansambla zgušnjavaju se Handkeove snažne jezične slike u zbunjujući tableau kraja vremena.