Login za korisnike

Umrem li, ostavite balkon otvoren

Kažu da treba stati kad je najbolje, ali i da treba otići sa stilom. I jedno i drugo napravit će posljednja izvedba posljednjeg Queer Zagreb festivala. Jer je potpisuje – Raimund Hoghe.

***

Ako bi bilo nužno izdvojiti jednu jedinu osobu koja je obilježila dest godina Queer Zagreba, to bi nedvojbeno bio - Raimund Hoghe. Čovjek koji je karijeru započeo kao dramaturg Pine Bausch, da bi sam stupio na scenu u četrdesetima i uprkos ‘nestandardnom’ tijelu s urođenom deformacijom kralježnice, 2008. postao plesač godine; šest godina dolazi u Zagreb upravo zahvaljujući Queeru. Stoga i nije čudno da u programskoj knjižici posljednjeg festivalskog izdanja stoji:

Ovogodišnji Queer Zagreb festival se zapravo programski gradio oko jednog gostovanja koje je bilo prvo potvrđeno i za koje se odmah znalo da će biti završna večer desetog festivala – predstava Umrem li, ostavite balkon otvoren njemačkog koreografa Raimunda Hoghea.

Naslov predstave stih je iz čuvenog Lorcina Oproštaja:

Umrem li,
ostavite balkon otvoren.

Dijete naranče jede.
(Vidim sa svog balkona)

Kosac žito kosi.
(čujem sa svog balkona.)

Umrem li,
ostavite balkon otvoren!

Iako je Hoghe daleko od toga da se oprašta od svjetala pozornice, ovaj predstava jest na neki način njegova oporuka - plesnim jezikom koja se naslanja na rad iznimnog francuskog plesača, koreografa i osnivača festivala Montpellier Danse, Dominique Bagoueta, ona je  intimni pogled na vrijeme osamdesetih, na epidemiju AIDS-a, na vrijeme koje je Hoghe proveo s Pinom Bausch, na vlastite koreografske uzore, na Hervéa Guiberta.

Ili kako kaže službena najava:

"Od trenutka kad Hoghe stupi na scenu, zajedno s osam plesača, svi u crnom, te od trenutka kad skidaju crninu da bi pokazali jarke boje svojih kostima, počinje iskustveni ritual kroz koji smo pažljivo vođeni."


Odgovori

POVEZANE VIJESTI