Plautova Aulularija ili kako su je u Varaždinu preveli - Komedija o loncu u svjetsku je dramsku baštinu uvela lik škrca kojeg su poslije koristili mnogi, među inima Držić i Molière. Od nastanka do danas doživjela je brojne prerade. Već 1487. uprizorena je u Ferrari u prijevodu Parida Ceresarija, a kasnije je nastalo još više talijanskih prijevoda. Na njemački ju je 1535. prepjevao Joachim Gref, koji je svoj prepjev duhovito obojao svojim njemačkim narječjem, sredinom i aktualnim događajima. Tako npr., u Grefa Euklion svoje blago ne sakrije u hram Vjernosti, već u crkvu sv. Nikole.
Varaždinska prerada posebna je pak po tome što se igra dvojezično - slovenski i kajkavski, dok rob Stroilo govori dalmatinskim dijalektom (!).
Drama je naziv dobila prema posudi u kojoj se čuvao novac, a njezina je priča slijedeća:
Škrti otac sa svojom pretjeranom škrtošću tiranizira svoju kćer, kao i svoje sluge i robove. Njegova kćer zatrudni, jer ju je susjed obljubio, a rečeni škrti otac Euklion više brine o svojem bogatstvu sakrivenom u loncu, nego o kćerinoj budućnosti. Splet okolnosti dovede do toga da ostane bez svojega lonca, kojega čitavo vrijeme skriva i nosi po kući. Tako se kroz gomilu duhovitih zapleta i preobrata priča razvija do sretnoga završetka...
Predstava nastaje u koprodukciji HNK Varaždin i Mestog gledališča iz Ptuja, a režira je Boris Kobal.