Kustoski kolektiv ‘Što, kako i za koga’ iliti WHW, povjerenice hrvatskog nastupa na Venecijanskom biennalu odabrale su radove preminulog umjetnika Toma Gotovca i izvedbeni kolektiv BADco. Potonji su svoje sudjelovanje na Biennalu objedinili u projekt Odgovornost za sliku, a dio kojega je i Potrebno je zivjeti samouvjereno... gledajući - kombinacija instalacije i predstave - Tamno i natrag, koja će u Veneciji biti prikazana u veljači 2012.
Prema riječima samih autora:
"'Tamno i natrag' predstava je opsesije, opsesije gledanja, opsesije stvaranja odnosa izmedju gledatelja i gledanog, opsesivne potrage za materijalnošću nevidljivog, neprikazanog i nesadržajnog. Svaka scena u predstavi je i bilješka vlastitog stvaranja, bilješka mogućnosti stvaranja slike, fiziognomije svijeta koji slika obećava te odgovornosti za optičko nesvjesno, za sve što tehnološki proizvedenu sliku razlikuje od magije."
U tu svrhu Daniel Turing razvio je interaktivni računalni sustav koji snima i pohranjuje video materijale te ih algoritamski montira u stvarnom vremenu.
Predstava je inspirirana radovima autora i promišljatelja strukturnog filma Tomislava Gotovca (uključujući i njegov tekst 'Grupno uživanje'), Michaela Snowa, Slobodana Šijana i drugih, no iako je uvjetovana prevođenjem filmskih procedura, načina filmske proizvodnje u teatar, ne teži prevođenju iz jednog jezika u drugi nego se pita kako se teatar mora promijeniti kad u njemu želimo prikazati filmski objekt?
Scenarij postaje partitura za sliku, kamera - priručnik za gledanje, a montaža - pripovjedna funkcija teatra.
Ili, kako kažu u BADco:
"Gdje je pozicija gledatelja u gledanju? Imamo li veze sa slikama koje gledamo? Tko su neprikazani, nevidljivi ljudi? Kada statist postaje izvođač, a izvođač statist u vlastitoj izvedbi?"
