Tamno i natrag

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Kako se teatar mora promijeniti kad u njemu želimo prikazati filmski objekt? Ta i druga pitanja domaćoj će, ali i publici V venecijanskog biennala postaviti BADco.
autorski tim funkcija
Dinko Rupčićsnimatelj
Ana Martina Bakićsuradnik na postavu
Ana Ogrizovićsuradnik na postavu
Alan Vukelićoblikovatelj svjetla
Silvio Vujičićkostimograf
Daniel Turingautor softvera
Jasmin Dasovićoblikovatelj zvuka
Zrinka Užbineckoreograf
Lovro Rumihaproducent
Nikolina Pristaškoreograf
Goran Sergej Pristašredatelj
Tomislav Medakdramaturg
Ana Kreitmeyerkoreograf
Ivana Ivkovićdramaturg
Pravdan Devlahovićkoreograf

Kustoski kolektiv ‘Što, kako i za koga’ iliti WHW, povjerenice hrvatskog nastupa na Venecijanskom biennalu odabrale su radove preminulog umjetnika Toma Gotovca i izvedbeni kolektiv BADco. Potonji su svoje sudjelovanje na Biennalu objedinili u projekt Odgovornost za sliku, a dio kojega je i Potrebno je zivjeti samouvjereno... gledajući - kombinacija instalacije i predstave - Tamno i natrag, koja će u Veneciji biti prikazana u veljači 2012.

Prema riječima samih autora:

"'Tamno i natrag' predstava je opsesije, opsesije gledanja, opsesije stvaranja odnosa izmedju gledatelja i gledanog, opsesivne potrage za materijalnošću nevidljivog, neprikazanog i nesadržajnog. Svaka scena u predstavi je i bilješka vlastitog stvaranja, bilješka mogućnosti stvaranja slike, fiziognomije svijeta koji slika obećava te odgovornosti za optičko nesvjesno, za sve što tehnološki proizvedenu sliku razlikuje od magije."

U tu svrhu Daniel Turing razvio je interaktivni računalni sustav koji snima i pohranjuje video materijale te ih algoritamski montira u stvarnom vremenu.

Predstava je inspirirana radovima autora i promišljatelja strukturnog filma Tomislava Gotovca (uključujući i njegov tekst 'Grupno uživanje'), Michaela Snowa, Slobodana Šijana i drugih, no iako je uvjetovana prevođenjem filmskih procedura, načina filmske proizvodnje u teatar, ne teži prevođenju iz jednog jezika u drugi nego se pita kako se teatar mora promijeniti kad u njemu želimo prikazati filmski objekt?

Scenarij postaje partitura za sliku, kamera - priručnik za gledanje, a montaža - pripovjedna funkcija teatra.

Ili, kako kažu u BADco:

"Gdje je pozicija gledatelja u gledanju? Imamo li veze sa slikama koje gledamo? Tko su neprikazani, nevidljivi ljudi? Kada statist postaje izvođač, a izvođač statist u vlastitoj izvedbi?"

Komentirajte

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite
naš
Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE