'Sabirni centar' drama je poznatog srpskog dramatičara Dušana Kovačevića u kojoj se spajaju svjetovi živih i mrtvih. Stari arheolog, otkrivši na iskapanju u udaljenom selu rimsku nadgrobnu ploču kojoj je posvetio čitav svoj životni radni vijek, dobije srčani udar, te u stanju između života i smrti slučajno otkrije i prolaz u svijet mrtvih. Mrtvi, u želji da vide one koji su ih nadživjeli, odluče posjetiti svijet živih, a osim što ih fasciniraju čuda moderne tehnologije, otkriva se kako se kroz vrijeme nije baš puno promijenilo - preci su jednako sitničavi i samoživi kao njihovi živi nasljednici...
Dušan Kovačević svoju motivaciju za pisanje ovog teksta objašnjava ovako: 'Ubeđen sam da ljudi, koji su ostavili neki trag, ne, istorijski, nego ljudski, ne odlaze. Ljudi koji su bitni za naš život su u korenspondenciji sa nama. Ta granica između relativno živih i onih za koje postoje materijalni dokazi da su otišli, jeste vrlo tanka i relativna. Ja mislim da neko sa strane vodi računa o nama. Generacije iz našeg sveta, koje su tokom proteklih desetak godina otišle, svakodnevno su među nama, kao deo odgovornosti. Sa fizičkim krajem, onim što mi nazivamo smrt, život se ne završava.’
Predstavu Narodnog pozorišta iz Subotice režirao je András Urbán, a ova izvedba postavlja u prvi plan filozofsko-antropološki aspekt Kovačevićevog teksta, pitanje odnosa između života i smrti.
Drama je inspirirala istoimeni film Gorana Markovića koji je 1989. u Puli osvojio Veliku zlatnu arenu, dok je Dušan Kovačević, koji je sam adaptirao svoju dramu za film, nagrađen Arenom za scenarij.