Umetnost i dokolica posljednja je drama Stojana Stevea Tesicha iliti Stojana Stiva Tešića, srpskog dramatičara, romanopisaca i Oscarom nagrađenog scenarista, koji je gotovo cijeli život proveo u SAD. U njoj je, kao u svojevrsnom filozofskom traktatu, Tešić iznio svoju kritiku suvremenog svijeta u kojem, kako kaže umjesto života, živimo globalni “životni stil” - posao, kupovina i malo odmora.
Glavni je lik drame kazališni kritičar Alex Cheney koji "nikada nije bio zlurad, nikada nikome namerno nije naudio, nikada nekog svesno povredio: ni svoju ženu koju je tiho i pritajeno izluđivao sve dok nije otišla sa željom da se nikada ne vrati, ni svoju ćerku koja je odmaglila iz kuće i postala umetnica odustajanja od svega (pa na kraju – i od sopstvenog života), ni ostarele roditelje koje nije uspeo da poseti pre nego što su umrli, ni odanu služavku koja ga napušta i prepušta samome sebi – dakle, sopstvenim lutanjima, tlapnjama, intelektualističkim egzibicijama, rešavanju velikih pitanja ljudskog bivstvovanja, ali iznad svega – strahu i samoći."
Tekstom Umetnost i dokolica Tešić se nakon gotovo 50 godina vratio na srpske pozornice zahvaljujući Nemanji Rankoviću, glumcu i umjetničkom ravnatelju Narodnog pozorišta Užice, a koji je ovom predstavom debitirao kao redatelj.
Predstava je na 43. festivalu profesionalnih pozorišta Srbije u Kruševcu osvojila sedam od ukupno jedanaest nagrada, uključujući i onu za najbolju predstavu i za najbolju režiju.
