Na sastanku Narodnog fronta u selu Mrduša Donja, na kome se raspravlja o oživljavanju kulturne djelatnosti, seljak Šimurina priča kako je u Zagrebu gledao "Hamleta".
Najprije je bija jedan kralj. Dobar kralj, napredan, socijalistički orijentiran. Dušu bi da za radni narod i sirotinju. I taj je kralj, drugovi, ima brata koji je bija niko i ništa, neprijatelj naroda, ljuta reakcija. Pa kad je un jedanput spava u polju, dođe ovi njegov brat i ne budi lin, ulije mu ništo u uvo, razridi mu moždane i na mistu ga usmrti. I unda, kad je to napravija, počeja se meračiti na njegovu ženu udovicu. A una, vraga izila, u prvo se vrime nikako šticavala i pravila se ki da joj se ne rači. Pa sve tako, oću li, neću li, drž' ovamo, drž' onamo, un ti nju priokrene, š njome u postelju, i sutradan ti se una lipo š njime vinča.
Mjesni moćnik Bukara, partijski sekretar i direktor zadruge, naređuje učitelju da baš "Hamleta" uvježba sa seljacima koje će angažirati kao glumce-amatere. Učitelj se u početku opire, ali biva politički ucijenjen, te počinje s probama. Međutim, umjesto Shakespeareovih stihova (koji su seljacima komplicirani), scenom se 0ori deseterac, ojkanje i politička frazeologija trenutka.
Scene iz pokusa korespondiraju s događajima i odnosima među licima iz stvarnog života. Bukara, koji igra Klaudija, i u stvarnosti je krivo optužio i poslao u zatvor oca mladog Škoke (u ulozi Hamleta). Dva Hamleta, danski i mrduški, isprepliću se do te mjere da siže prvog skoro prerasta u realnost drugog. Jedina je razlika što u Mrduši nema Hamletove osvete, nema kažnjenih krivaca i nema Fortinbrasa, nego se sve završava potpunim mrakom iz koga se čuje samo učiteljev vapaj: "Upalite svjetlo!"
Danas kultna drama Ive Brešana, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, praizvedena je 1971. godine na sceni Teatra &TD u režiji Božidara Violića, a već 1973. i ekranizirana, u istoimenom filmu Krste Papića.
Na sceni Narodnog pozorišta u Tuzli, Mrdušu je pak postavio Mustafa Nadarević, a predstava je na Međunarodnom festivalu mediteranskih teatara “Purgatorije 2006” u Tivtu proglašena je i najboljom.