Johann Baptist Strauss (25.10. 1825 – 3.6.1899) poznat i kao Johann Strauss II, Strauss mlađi, Sin, ponekad i Schani ili za prijatelje – Jean, najstariji je od trojice sinova Johanna Baptista Straussa – starijeg.
Ako vas je već ovaj početak zbunio, znajte da niste jedini. No, dva Straussa ipak je moguće razlikovati, između ostalog i tako da zapmtite kako je otac upamćen kao otac valcera, dok je sinu pripala titula – kralja (Na lijepom plavom Dunavu, Kaiser-Walzer...) iste glazbene forme.
No i prije raspodjele titula, Strauss stariji nije želio da mu se prvorođenac bavi glazbom, zbog čega su se višekratno sukobljavali, i na radost svih idućih generacija konzumenata glazbe – glazbeno nadmetali.
Jean je tako skladao više od 500 valzera, polki i kvadrilja, nekolicinu opereta i balet, no samo je jedno od njegovih djela zavrijedilo nepodijeljene laude kako suvremenika tako i svih potonjih konzumenata. Riječ je o opereti Šišmiš kojoj su se među inima divili Liszt, Wagner, Brahms i Mahler, od kojih je potonji tvrdio kako je riječ o "najboljoj komičnoj operi".
Šišmiš ili u izvorniku Die Fledermaus, treće je glazbeno-scensko djelo Straussa mlađeg, premijerno izvedeno 1874., u prilično nepovoljnim društvenim okolnostima - nakon sloma burze. U toj je atmosferi predstava u kojoj svi likovi žele na zabavu kojom teku potoci šampanjca, posve lako mogla i neslavno propasti.
Naime, kako navode kroničari: u prosincu 1872. prosječna potrošnja šampanjca u uglednom gradskom restoranu iznosila je 40 boca po večeri, a godinu dana poslije - samo dvije. Možda je, stoga, uspjehu Šišmiša pripomogla i činjenica da na koncu brojnih peripetija njegovi likovi jednoglasno zaključuju da je za sve kriv baš - šampanjac.
Proces nastanka libreta koji uključuje nebrojene zaplete, spletke i zamjene identiteta, kompliciran je koliko i libreto sam, a utemeljen je na dva izvora: farsi Zatvor (Das Gefängnis ) njemačkog pisca Juliusa Rodericha Benedixa i francuskom vodvilju Le réveillon, Offenbachova libretističkog dvojca Henri Meilhac & Ludovic Halévy. Ta je dva predloška u – treći, spojio Karl Haffner, no rezultat nije zadovoljio, pa je konačnu ponudu da napiše libreto dobio Richard Géene. Ovaj je tvrdio da je iznova preveo i prilagodio Le réveillon, te da je rezultat u potpunosti njegovo autorsko djelo, no ipak je pristao da Haffner bude potpisan kao ko-autor.
Radnja je pak, u najkraćim crtama ovakva:
Grof Eisenstein osuđen je na osam dana zatvora zbog vrijeđanja službene osobe, za što je dijelom kriv i njego nekompetentni odvjetnik, dr. Blind. Eisenstein pak odlučuje da će u zatvor nakon plesa kod grofa Orlovskog, što međutim zataji vlastitoj supruzi. I dok Eisenstein na plesu, supruzi u posjet dolazi udavarč Alfred, kojeg uskoro policija odvodi u zatvor misleći da je upravo on – grof.
No, ples na koji Eisenstein ide zapravo je zamka dr. Falkea, kojom se u dogovoru s princom Orlovskim osvećuje grofu za prošlogodišnji incident nakon maskembal, a na kojem je ovaj bio obučen u – šišmiša... Kad se konačno cijelo to komplicirano klupko rasplete, svi će jednoglasno zaključiti da je krivac šampanjac, ali će Eisenstein svejedno morati u zatvor.
