Glavni krivac za ovo čekanje Godota je rumunjski redatelj na (privremenom) radu u inozemstvu, Silviu Purcarete, koji je nakon uspješne karijere u Rumunjskoj gdje je napravio poznatu kompilaciju Kralja Ubua i Macbetha te Tita Andronika, postao ravnateljem kazališta u Limogesu, a 2002. osnovao je svoju vlastitu trupu, Compagnie Silviu Purcarete. Režira po velikim svjetskim festivalima poput Edinburškog i Avinjonskog, za RSC i bečki Burgtheater, a ‘U očekivanju Godota’ predstava je iz 2006., napravljena za ‘Radu Stanca’ nacionalno kazalište u Sibiuu, koje nosi ime poznatog rumunjskog dramatičara, glumca i redatelja.
‘U očekivanju Godota’, tragikomediju u dva čina, kako sam kaže, Beckett je napisao 1948./49., i to prvo francusku verziju, da bi dramu nedugo nakon toga sam preveo na engleski. Počeo ga je pisati ‘kao relaksaciju, kako bi se odmorio od grozne proze’ na kojoj je radio u to vrijeme, a navodno ga je inspirirala slika Caspara Davida Friedricha ‘Man and Woman Contemplating the Moon’.
Godota, kojeg Vladimir i Estragon čekaju kroz cijelu dramu, kritičari i publika često su poistovjećivali s Pozzom, no sam autor odlučno je tvrdio da bi onda to tako i napisao. Odnos Pozza i Luckyja mijenja se od robovlasničkog u prvom činu, do ovisnosti slijepog Pozza o vodiču Luckyju u drugom, a uzica kojom su povezani svjedoči o tome koliko okolnosti mijenjaju perspektivu. Istovremeno, osim nekoliko listova na drvetu pod kojim sjede Vladimir i Estragon, okolnosti se uopće ne mijenjaju – dva su čovjeka zarobljena čekanjem trećeg kojeg ne bi prepoznali ni da dođe, a svaki put kad odluče otići, ostanu sjediti na mjestu. Između dva čina zaborave ono malo što se dogodilo u prvom, pa sve može ispočetka, ili kako je duhovito primijetio književni kritičar Irish Timesa Vivian Mercier još 1956. – ‘ (Beckett)... je dostigao teoretsku nemogućnost – dramu u kojoj se ništa ne događa, ali drži publiku prikovanom za sjedala. Još k tome, s obzirom da je drugi čin suptilno različita repriza prvog, napisao je dramu u kojoj se ništa ne događa, dvaput.’
Kako sve to izgleda u rumunjskoj verziji, koja osim likova iz predstave na pozornicu dovodi i nezainterseiranog inspicijenta, a scenografija je ‘zapela’ negdje na pola puta do postavljene, možete provjeriti na Festivalu svjetskog kazališta 22. i 23.9.