Roman Na rubu pameti u opusu Miroslava Krleže osuđen je na - drugo mjesto. Drugi je njegov roman nakon ‘Povratka Filipa Latinovicza’, i drugi najobimniji tekst na kajkavskom nakon Balada Petrice Kerempuha.
Lamantacije Valenta Žganca, istoimeno su poglavlje romana Na rubu pameti, u kojemu Stubičanec Valent Žganec, zvani Vudriga, utamničen zbog krivolova, ćeliju dijeli s doktorom prava, pa potaknut doktorovom budističkom lektirom, u preobilju uzničkog vremena, pripovijeda svoju životnu priču: dva puta se, bezuspješno, ženio, kao austrougarski domobran četiri je godine krstario ratištima Prvoga svjetskog rata, na vlastitoj je koži doživio poraze i rasplinuće obmana trojednih carsko-kraljevskih laži, slušao, vjerovao i razočarao se hrvatskim međuratnim politikantima.
"Se su to gospodske bedarije", dijagnoza je koju Valent postavlja svojem vremenu, a od koje je teško pobjeći i danas. S tom mišlju, predstavu za dvoje glumaca u HNK Varaždin, a prema adaptaciji Matka Sršena, postavlja Dubravko Torjanac.
