Predstava nastaje prema drami suvremenog bugarskog pisca Hriste Bojčeva, bivšeg inženjera strojarstva i direktora tvornice koji je tek u zrelim godinama po prvi put otišao u kazalište, oduševio se njime te odlučio promijeniti karijeru i upisati dramaturgiju.
Promjena karijere pokazala se kao odličan potez jer je Bojčev trenutno jedan od najizvođenijih autora s područja Istočne Europe, a za svoj rad primio je i brojne nagrade. Za dramu Pukovnik Ptica, koja je kod nas izvedena u HNK-u Split, 1997. godine dobio je nagradu British Council International Playwriting.
Bojčev je ujedno i pravi show man; vodio je satiričnu emisiju na televiziji, odlučio iskoristiti svoju popularnost i kandidirao se na predsjedničkim izborima 1996. godine. Čitavu predsjedničku kampanju doživio je kao veliku predstavu u kojoj se rugao lažljivim kandidatima i govorio sve što mu je palo na pamet. Na kraju svega, uspio je osvojiti 200 000 glasova! Politiku je prikazao kao kazalište, ali i u kazalištu progovara o politici. Posebno ga zanima problem lažne nade koju nudi Europska Unija, za koju stanovnici Istočne Europe vjeruju kako će riješiti sve njihove probleme. Bojčev je s čuđenjem doživio preobrazbu vlastite države iz bivše komunističke zemlje u današnju članicu Europske Unije. Sam kaže kako ne može shvatiti to da je Bugarska članica EU, te kako njeni stanovnici još uvijek grcaju u siromaštvu, a članstvo im nije donijelo nikakav napredak.
Bojčev u svojim dramama progovara o aktualnim političkim problemima i sudbinama ljudi s margine društva. Sam je živio i radio u bugarskoj provinciji te kroz pisanje problematizira pitanje siromaštva, nezaposlenosti, korupcije, nedostatka obrazovanja… Likovi njegovih drama su skitnice, luđaci i bolesnici koji se ne uklapaju u društvena pravila, a on ih u svojim satiričnim dramama postavlja u situacije u kojima postoji iluzija kako se nešto može promijeniti.
Bolnica na kraju grada ili Opća bolnica (kako su tekst preveli kad su ga igrali u HNK Rijeka) kroz priču o liječnicima i pacijentima, kod kojih se ne može razlučiti tko je zdrav a tko bolestan, zapravo govori o zapadnom i istočnom svijetu. Zapad je utopijsko mjesto na kojem je sve lijepo, ispravno i pošteno, mjesto na kojem će se riješiti svi problemi, a bolnica postaje opća metafora svijeta koji je bolestan i za čije stanovnike više nema lijeka.