Login za korisnike

2 Antigone

Mit o beskompromisnoj tebanskoj buntovinci u čak dvije različite suvremene vrezije donosi nam glumačka trupa TG STAN.

***

Kada četiri glumca 1989. godine, tek svježe izašla iz Antwerpen Conservatoirea, odluče ne pridružiti se niti jednoj postojećoj glumačkoj trupi, te niti jednoj instituciji ili kazalištu, to može značiti sljedeće: da ne žele biti tek estetski dodatak određenoj predstavi, tek formalni eksperiment, ili tek alat u rukama ponekad možda previše autoritarnog redatelja. To znači da žele da raditi isključivo – na glumi.

Tako otprilike počinje povijest TG STAN-a, glumačke trupe koja broji danas 11 članova i koja se predano bavi čistom glumom, pokušavajući sve iluzivno i spektakularno u kazalištu nadomjestiti detaljnim, inovativnim i, naravno, osobnim  tumačenjima likova, kako klasične, tako i suvremene literature.

TG STAN također naglašava da su bitno nedogmatski, što su naznačili i samim imenom – STAN, što je kratica za Stop Thinking About Names, poručuje da svako čitanje pojedinog teksta zahtjeva novi, angažirani pristup, što ih svakako ističe i kao trupu koja svojim radom često izražava i socijalnu kritiku.

Tako i u ovoj produkciji pod nazivom 2 Antigone, TG STAN nudi dva moguća puta, dva različita čitanja istog mita, pa tako se prvi dio sastoji od  drame Jeana Anouilha iz 1944. godine, odnosno one Jeana Cocteaua iz 1922.

Dok jedna govori o herojskom prkosu, idealima i žrtvama za dobrobit društva, druga se bavi odustajanjima, kompromisima, razočaranju i bezvoljnosti u određeno egzistencijalističkoj maniri.

Kako trupa svoje produkcije voli raditi ponekad i u različitim zemaljama i na različitam jezicima, tako su 2 Antigone također napravljene u dvije verzije, odnosno jedna na engleskom, a druga na francuskom, s obzirom da je trupa tokom svog rada na njoj boravila u Toulouseu.


Odgovori