Login za korisnike

Ujkin san

Bogati knez, pohlepna majka, nesuđena supruga i nesretni ljubavnik likovi su snovite satire Dostojevskog, u adaptaciji i režiji Egona Savina.

***

Marija Aleksandrovna Moskaljova želi udati svoju kći Zinaidu za bogatog, senilnog starog Kneza, očekujući da će stari brzo umrijeti i ostaviti Zinaidi te obitelji Moskaljovih svoje bogatstvo. Tome se protivi Zinaidin udvarač Mozgljakov, te isprva sama Zinaida, iako Mozgljakova prezire, no majka ipak uspije nagovoriti Kneza da zaprosi Zinaidu, a Zinaida nakon majčina uvjeravanja popušta – ionako je plan da za Kneza bude udana samo kratko, jer smatraju da je već jednom nogom u grobu, a taj bi joj brak poslužio kao dobra odskočna daska za sljedeću, još bolju udaju.. No, kako je Knez senilan, razočarani Mozgljakov odluči se osvetiti uvjerivši ga kako je prosidba bila samo njegov san. Knez umire prije vjenčanja i Moskaljovi ostaju bez nasljedstva, no nekoliko godina kasnije, Mozgljakov susreće Zinaidu, sad udanu za nekog drugog bogatog aristokrata, a ona ga niti ne prepoznaje...

'Ujkin san' (ili na hrvatskom 'Ujakov san')nastao je 1859., u vrijeme kad je njegov autor, poznati ruski pisac F.M. Dostojevski, služio obavezni vojni rok, a nakon izdržavanja zatvorske kaznu u Sibiru. U tom je periodu proizveo dva djela, spomenuti 'San' te 'Selo Stepančikovo', koja sam naziva prekretnicom u svom stvaralačkom radu – tu je odlučio posvetiti se minucioznom psihološkom profiliranju vlastitih likova te realističkom stilu, iako je 'Ujakov san' u svojoj osnovi komična priča, satira sanktpeterburškog društva i pogubnosti tračeva.

U novosadskoj verziji redatelj Egon Savin odlučio je istaknuti snovitu dimenziju novele, odnosno, kako sam kaže: 'Kada ne bismo sanjarili, naša svakodnevica bila bi nepodnošljiva. San je onaj lepši i vredniji deo života, naročito potreban ljudima koje je zadesila nesreća. Pola života čovek čeka ostvarenje svojih želja, a u starosti se s nostalgijom seća svoga sna, brižljivo negujući tu varku kao najveću vrednost svoje mladosti. (...) Iza svakog zida njegovog dela, iza svakog lica njegovih ljudi, iza svakog nabora njegovih zastora počiva večita tama i sija večita svetlost: jer, svojim načinom života i oblikom sudbine, Dostojevski se zbratimio do kraja sa svima misterijama bića. Njegov svet stoji između smrti i ludila, između sna i blistavo jasne stvarnosti. Svuda se graniči njegov lični problem s jednim nerešenim problemom čovečanstva. U svakoj pojedinoj osvetljenoj površini ogleda se beskrajnost. Kao čovek, kao pesnik, kao Rus, kao političar, kao prorok: svuda zrači njegovo biće večitim smislom. Nema puta koji vodi do njegovog kraja, nema pitanja za najdublji ponor njegovog srca. Jedino mu se zanos sme približiti, pa i on samo ponizno i kroz stid, da bude manji od njegovog sopstvenog, dragog strahopoštovanja pred misterijom čoveka (...)'

autorski tim
Todor Savinoblikovatelj zvuka
Miroslav Čemanoblikovatelj svjetla
Darko Nedeljkovićscenograf
Senka Petrovićasistent redatelja
Jelena Antonijevićasistent redatelja
Marta Balažkorepetitor
Ljiljana Mrkić Popovićlektor
Snežana Pešić - Rajićkostimograf
Fjodor Mihajlovič Dostojevskiautor teksta
Petar Iljič Čajkovskiskladatelj
Egon Savinautor dramatizacije

izvođači
Aleksandra Pleskonjić-IlićSofija Petrovna Farpuhina
Gordana Đurđević - DimićMarija Aleksandrovna Moskaljova
Gordana Jošić - GajinNatalija Dmitrijevna
Gordana KamenarovićAna Nikolajevna Antipova
Jugoslav KrajnovPavle Aleksandrovič Mozgljakov
Mihajlo PleskonjićGriška
Milica GrujičićZinaida Afanasijevna
Milica Kljaić - RadakovićMajka
Miodrag PetronjeAfanasij Matvejevič
Olivera StamenkovićNastasja Petrovna Zjablova
Predrag EjdusKnez

Odgovori

POVEZANE VIJESTI