Da je Hrvatska još u recesiji, znaju već i vrapci na grani, a kako ne bi ravnatelji domaćih kazališta. Stoga su potonji u modu uveli tipično hrvatski izum 'premijernu obnovu' ilitiga opravdavanje broja premijernih naslova u aktualnoj sezoni izvlačanjem 'iz naftalina' neke od starih predstava. Pojava koja je već poprimila epidemijske razmjere najnoviji slučaj bilježi u Varaždinu, točnije u tamošnjem HNK. Da stvar bude bolja, tamošnja 'premijerna obnova' ujedno je i lektirni naslov, ergo - morat će je gledati barem jedan dio varaždinskih školaraca.
Ljubica je premijerno izvedena 24. ožujka 2000. godine, a u režiji Želimira Mesarića. Riječ je o jedinom dramskom tekstu 'prvog hrvatskog romanopisca' Augusta Šenoe, nastalom 1866.
Komedija je to iz zagrebačkog života, napisana u tri čina, prvi put objavljena u Pozoru 1866, a praizvedena dvije godine kasnije. Šenoa u njoj serijom prilično dvodimenzionalnih likova eksplicitno kritizira urbanu zagrebačku sredinu, dovodeći dramu često na rub - pamfleta. Stoga i nije čudno da je predstava po praizvedbi doživjela ozbiljan fijasko kako kod kritike takoi kod publike, no kao prvi pokušaj da se hrvatskoj sceni prikaže suvremeni zagrebački život s nizom realističnih portreta - nezaobilazan je temeljac domaće književnosti.
Sve koji lektiru nisu čitali, upućujemo pak na činjenicu da tekst izvornika, zahvaljujući digitalizacijskom trudu Knjižnica Grada Zagreba, u dva formata mogu pročitati ovdje.
