'U Moskvu, u Moskvu' nastala je spajanjem Čehovljeve novele 'Seljaci' napisane 1897.godine i drame 'Tri sestre' nastale 1900.godine, a po čuvenoj rečenici iz potonje predstava koja traje četiri je i dobila ime.
U noveli 'Seljaci' Čehov opisuje tadašnji ruski proleterijat kao nepismen, grub, neobrazovan koji puno pije i psuje, što ga je uz sve ostalo nakon Oktobarske revolucije koštalo izbacivanja s repertoara i zabranom izvedbi njegovih tekstova u tek osnovanim radničkim i vojnim kazalištima. U drami 'Tri sestre', Olga, Maša i Irina i njihov brat Andrej zapeli su u ruskom provinicijskom gradu gdje su se doselili prije jedanest godinina zbog prekomande njihovog oca, čijom godišnjicom smrti započinje prvi čin drame. U njihovome domu okupljaju se časnici Tusenbach, Soljoni i Čebutkin koji su na službi u gradu te u društvo uvode novog zapovjednika Veršinjina. Olga predaje u gimnaziji, a Maša, jedina od sestara koja je u braku, udana je profesora Kuligina. nezadovoljna brakom prihvača udvaranje Veršinjina, dok su u Irinu zaljube Tusenbach i Soljoni. Andrej nezadovoljan brakom s Natalijom Ivanovnom i poslom, prokocka kuću. U posljednjem činu vojska napušta grad, Veršinjin se oprašta s Mašom, dok su Soljoni i Tusenbach ugovorili dvoboj, u kojem Tusenbach smrtno stradava. Kroz dramu se provlači želja i čeznja za povratkom u Moskvu dok na kraju likovi spoznaju da se njihovi životi ne mogu promijeniti.
U predstavi 'U Moskvu, u Moskvu' ponuđene su dvije perspektive bezizlazne situacije u Rusiji početkom 20.stoljeća, prva iz pozicije radnika i seljaka odnosno proleterijata i druga iz pozicije građanstava kojem pripadaju tri sestre.
Predstavu je režirao ravnatelj berlinskog kazališta 'Volksbühne am Rosa Luxemburg Platz' Frank Castorf , a nastala je u koprodukciji toga kazališta te Međunarodnog Čehov Festivala i Goethe Instituta u Moskvi i bečkog Festwochea.
Frank Castorf rođen je 17.06.1951. u istočnom Berlinu, njemački je redatelj i od 1992. intendant kazališta 'Volksbühne am Rosa - Luxemburg – Platz' u Berlinu. Kazališne znanosti diplomirao je s temom Ionesca na faklultetu 'Humbolt' u Berlinu. Radio je kao dramaturg i redatelj u kazalištima ' Bergarbeitertheater' u Senftenbergu te u 'Stadttheater'Brandenburg . Početkom osamdesetih vodi kazalište ' Theater Anklam' gdje 1984. na scenu postavlja Brechtove 'Bubnjeve u noći' zbog čega je morao otići s vodeće pozicije toga kazališta, te se protiv njega vodi disciplinski postupak u kojem dobiva teške opomene, nakon izvedbe Ibsenove 'Nore' napušta to kazalište. Režira u kazalištima ' Schauspielhaus Karl-Marx-Stadt', ' Volksbühne Berlin' i ' Deutsche Theater Berlin', nakon pada Berlinskog zida 1989.i ujedinjenja Njemačke postavlja predstve u kazalištima u Hamburgu i Müchenu, a od 1992.godine na čelu je 'Volksbühne am Rosa Luxemburg Platz' u Berlinu.
Frank Castorf poznat je po radikalnim uprizorenjima klasika, poput Shakespearea, Hauptmanna, Dostojevskog i Tennesseeja Williamsa. Neki od njegovih režijskih postupaka su: glasna glazba te filmovi i teorijski tekstovi umetnuti u predstavu, mokrenje u pocinčane kante, fizički humor... 1994.godine dobio je nagradu ' Fritz-Kortner' za svoj rad, 2003. nagrađen je nagradom Međunarodnog kazališnog institituta (ITI-a), dvije godine za redom 2002. i 2003. njemački časopis za kazališnu umjetnost 'Theater heute' izabrao ga je za redatelja godine.






