Izgubljeni negdje u pustinji, Weismann i njegova kći Ruta, djevojka s problemima u razvoju, susreću Indijanca jednostavnog i općenitog imena: 'Crveno Lice'.
Prvo dvoje su Židovi, a treći je prastanovnik američkog kontinenta - zajedničko im je to da pripadaju narodima koji su kroz povijest proživjeli proganjanja i genocide, što je sličnost koju George Tabori koristi kako bi 'nacrtao' arenu u kojoj se likovi, umjesto da se prepoznaju i suosjećaju, sukobljuju. Na sceni će se tako odigrati dvoboj između Weismanna i Crvenog Lica, i to takav u kojem će se obje strane truditi prikazati patnju kao nešto na što imaju ekskluzivno pravo. Pri tome je osjećajnost javnosti i prema drugima prilično otupjela, pa ni 'tetka spaljena u Treblinki', niti Indijanci poginuli pod kišom metaka više nisu svetinja u koju se ne smije dirnuti. Naprotiv, George Tabori svjesno provocira zadiranjem u te teme, što dokazuje i podnaslovom koji je dao svojoj drami: 'židovski western'.