U vremenu koje je sam F. Scott Fitzgerald nazvao 'doba jazza', u kojem vlada prohibicija, ali je alkohol ipak svugdje dostupan, u vremenu opijenosti pobjedom u Svjetskom ratu, za koji su samo oni najpesimističniji i to u tragovima slutili da će biti tek Prvi, događa se priča o - a o čemu drugome nego o korupciji, dekadentnim zabavama i potrazi za autentičnim iskustvom.
Borka Perića nalazimo u ulozi pripovjedača Nicka Carrawaya, koji je, ako je Veliki Gatsby tzv. veliki američki roman, najpoznatiji američki pripovjedač - neki kažu Fitzgeraldov alter ego, s kojim dijeli dob i određene podatke iz biografije. Preko Carrawaya upoznajemo Gatsbyja (Filip Nola) i njegovu idealiziranu, nikad prežaljenu ljubav Daisy (Nataša Dorčić), te razuzdani američki jet set dvadestih godina.
Američki san prikazuje se tu kao niz konkretnih i iracionalnih slika, kao nestvarna utopija o mladosti i sreći, neprežaljena uspomena, tlapnja ili noćna mora koja se provlači kroz pijane zabave, ples, glazbu i pretvara se u “najskuplju orgiju u povijesti”, kaže Fitzgerald.
Predstavu je režirao jedan od trenutno najproduktivnijih hrvatskih redatelja Ivica Buljan, koji ovih mjeseci balansira između nekoliko premijera, a čiji običaj je u predstavi imati živu glazbu, pa je tako i ovdje doveo orkestar da izvodi glazbu Arsena Dedića. Scenografiju potpisuje NUMEN, kostime Ana Savić Gecan, koji sad već spadaju u stalan krug Buljanovih suradnika, a za uvjerljivost plesova iz međuratnog razdoblja pobrinula se plesna škola Nicolasa Quesnoita.