Ribar Palunko i njegova žena jedna je od najljepših bajki objavljenih u zbirci Priče iz davnine (1916.) ponajveće domaće spisateljice, poznate i pod nadimkom 'hrvatski Andersen', Ivane Brlić-Mažuranić.
Kao u svim svojim pričama, autorica pokazuje izvanredan osjećaj i razumijevanje kako za najuzvišenije vrline, tako i za najveće mane ljudske duše, stvarajući na temelju vlastite osebujne mašte i elemenata hrvatske mitologije čudesan svijet protkan lijepim i nenamteljivim humorom. Priču u produkciji Zagrebačkog kazališta lutaka, spajajući nekoliko lutkarskih tehnika, režira Georgij Paro.
Ukratko, bajka ide ovako: „Dozlogrdio ribaru Palunku njegov bijedni život.“ Živio je sam i siromašan. Što bi preko dana upecao, to bi navečer pojeo. Čeznuo je za srećom i mislio kako se ona skriva u bogatstvu i raskoši. Umjesto toga, poslala mu Zora-djevojka ženu siromašnu kao što je i on. Rodila mu žena sina Vlatka i živjeli bi njih troje skromno i u miru, ali Palunku pohlepa nije dala mira. Zbog te pohlepe žena mu onijemila, a on je postao privatna luda vlastitom sinu u podvodnom kraljevstvu. Kako će Palunkova žena spasiti muža i sina iz zatočeništva Morskog kralja i hoće li, a naravno da hoće, ljubav i odanost pobijediti ljudske slabosti? Ako sve to već znate, tim bolje – jer priču za djecu uvijek treba ispričati iznova.