Drama Ponoćna igra praizvedena je je u Varaždinu, 24. svibnja 1985.g. u režiji Lawrenca Kiirua i izvedbi Mirjane Sinožić i Ljubomira Kerekeša. Potom su je u produkciji Glumačke družine Histrion igrali Ena Begović i Matko Raguž, u režiji Želimira Mesarića, a tu je produkciju snimio i dramski program Hrvatske televizije...
Posljednji put je u Hrvatskoj (barem prema nama raspoloživim podacima) premijerno postavljana 2000. godine u produkciji organizacije Argus art, a tom je premijerom ujedno (neslavno) kao redatelj debitirao i TV-kritičar, novinar i nesuđeni zastupnik zagrebačke Skupštine - Branko Vukšić, dok su u predstavi (uz glazbu Zrinka Tutića) igrali Ljubomir Kerekeš i tadašnja starleta, a poslije zaposlenica Croatia Recordsa - Klaudija Čular.
Ponoćna igra priča je o dvoje glumaca koji uoči premijere posljednji put, sami, noću u kazalištu, prolaze tekst drame koju će zaigrati. U toj drami pjesnik Vladimir Vidrić udvara djevojci Sali, a postupno se taj senzibilitet prenosi na privatan život glumaca. Njihovo zbližavanje potaknuto je zbivanjima unutar drame, koje se intenzivira sve više u toku tog neobičnog pokusa. Na površinu izbijaju novi, do tad prikriveni osjećaji...
U Sarajevu je Ponoćnu igru na malu scenu Narodnog pozorišta postavio njegov ravnatelj Gradimir Gojer i to u sezoni u kojoj je taj teatar slavio 85. godina postojanja.
