Djeca recesije novi je dramski tekst što ga je po narudžbi kazališta Playdrama napisao Dino Pešut. Riječ je o slobodnoj adaptaciji Albeejeva klasika Tko se boji Virginije Woolf, a službena najava tvrdi kako je u pitanju"djelo koje je moglo nastati samo sada i isključivo ovdje, bespoštedna dijagnoza stanja, ali i duhoviti podsjetnik da egzistencijalna strava svakodnevnog života i oslobađajući smijeh često napučuju jednu te istu dramsku repliku."
Priča je to o dvije generacije, onoj koja ima i onoj koja nema. Drama je to o četvero ljudi u jednom splitskom stanu koji u iščekivanju nadolazeće apokalipse još jedne turističke sezone i još jedne Ultre nastoje očajnički svojim životima i svojoj boli dati neki smisao. Djeca recesije kao umjetnička gesta jest snažna figura bijesa; bijesa generacije koja ulazi u životnu utrku sa saznanjem da je jedina nagrada za prodaju duše malim bogovima kapitalizma ugovor na određeno na minimalcu i posao koji siše tijelo i dušu. Dok ne umreš. Od umora. Ili od tuge. Ali djeca recesije to već znaju. I oni dolaze.
To smo mi,
Djeca recesije.
Dečki s Ultre,
Cure s Tindera,
Nacisti s Facebooka
To smo mi,
Djeca recesije,
Vaša propast naše je igralište.
Predstava nastaje u koprodukciji s dubrovačkim Kazalištem Marina Držića, a režira je Ivan Plazibat.
Dijelovi predstave sadrže scene koje neki gledatelji mogu smatrati uznemirujućim!
Sadržaj je primjeren za +16 godina !
