Rijeka je u drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća, pa do kraja Velikog rata, bila mađarska luka. Preko nje je emigrirao u SAD jedan veliki broj Mađara, ali i ostalih narodnosti tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, a taj je egzodus stanovništva poznat i kao Veliki val.
Upravo tu priču, prvenstveno kroz fragmente povijesnih dokumenata i/ili književnih djela, istražuje predstava Sjećanja gradova, a koja nastaje u koprodukciji Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku (HKD - Rijeka) i Studia K Szinhaz (Budimpešta).
U fokusu predstave su gradovi Rijeka i Budimpešta, koji su bili povijesno usko povezani do raspada Austro-Ugarske Monarhije, ali i široj javnosti slabo poznate povijesne poveznice tih dvaju gradova.
Kako poantirajući na koncu predstave kaže jedan od njezinih, ali i stvarnih povijesnih likova, Ödön von Horváth: “Ja ne priznajem tu znanost spektralne analize krvi, znanost uostalom sasvim sumnjive vrijednosti, opasnu i nehumanu, pogotovo za ovo vrijeme i ove naše krajeve – gdje ta opasna teorija tla i krvi stvara samo sumnjičavost i mržnju i gdje se ta spektralna analiza krvi i podrijetla vrši najradije vrlo spektakularno i primitivno – nožem i revolverom.“
Predstavu režira Edvin Liverić.
