Grofica Marica je na Kaptolu prvi put prikazana godine 1954. (doduše, tada se predstava zvala samo 'Marica') i ta je produkcija sa Melitom Kunc i Ružom Cvjetičanin u naslovnoj ulozi do 1960. godine odigrana 183 puta.
Uslijedile su produkcije godine 1965. (s istim interpretkinjama naslovne uloge), 1995. (Sandra Bagarić i Nevenka Petković Sobjeslavski) i 1998. godine (Sandra Bagarić i Ljiljana Čokljat), a brojem izvedbi nalazi se na šestom mjestu vječne liste Komedijinih najizvođenijih predstava.
Uz antologijske arije i strastvene protagonistice, u trajnoj su zagrebačkoj memoriji i čuveni nastupi legendarnih čardaš-kavalira Đanija Šegine, potom Borisa Pavlenića te mlađih prvaka žanra koji u ovom Kalmanovu naslovu nastalom između dva rata (1924.) objedinjuje najbolje od bečke operetne tradicije i mađarskih vatrenih nacionalih ritmova.
Grofica Marica slavi svoje zaruke iako zapravo nema mladoženje: kako bi se malo odmorila od nasrtljivih udvarača, izmislila je baruna Kolomana Župana. Na njezino veliko iznenađenje – izmišljeni mladoženja dolazi na proslavu zaruka! Istodobno, osiromašeni grof Tassilo želi zaraditi za sestrin miraz pa pod lažnim imenom poslužuje groficu. Kad to sazna, misleći da su Tassilove namjere sve samo ne poštene, ona ga otpušta iz službe – premda su njezini osjećaji prema grofu posve drukčije prirode…
