Roman koji je na hrvatskom poznat pod imenom Bistri vitez Don Quijote od Manche smatra se prvim modernim romanom ikad, a sastoji se od dva djela: prvi je izdan 1605., a drugi deset godina kasnije, odnosno godinu dana prije autorove smrti.
Autor je u djelu, parodirajući tradiciju viteškog romana, naveo lažne izvore, ‘Kroniku La Manche’ te slabo poznati arapski rukopis, a i tema romana lutanja su jednog pomalo neuobičajenog viteza. Naime, kao izvori romana, a i većina Quijoteovih prijatelja i neprijatelja te dogodovština, njegov viteški status zapravo je umišljaj maštovitog Alonsa Quesade, koji je, opsjednut pričama o vitezima lutalicama koji se bore protiv nepravde i ugnjetavanja, i sam odlučio postati jedan od njih.
Na put je krenuo uz vjernog slugu Sancha Pansu i kljuse Rocinantea, a Sancho Pansa misli da je njegov gospodar lud, ali svejedno vjeruje da bi mogao nešto zaraditi u toj pustolovini. Prije polaska, Don Quijote se zakleo na vječnu ljubav prelijepoj Dulcineji, koja je zapravo priprosta seljanka, a put vodi hrabre ratnike u borbu protiv vjetrenjača i ovaca, u ‘začarane dvorce’ tj. krčme, te na nepostojeće otoke.
Don Quijote poslužio je kao inspiracija mnogim umjetnicima i nakon Cervantesa, pa su se tako njime pozabavili Picasso i Dali, filmski redatelji Pabst i Welles, a prema hrabrom vitezu nazvana je i opera Julesa Masseneta napisana 1910. za poznatog ruskog pjevača Fjodora Šaljapina.
Najnoviju domaću adaptaciju Cervantesova izvornika za scenu potpisuje Marijana Nola, a režira Ivana Peroš.