svoju novu predstavu kolektiv BADco najvaljuje ovako:
Ovaj Herbarij je neka druga vrsta zbirke koja umjesto biljki pod pritiskom održava pokrete i forme što se odvijaju u vremenu između dvije katastrofe, između dvije elementarne ili koje druge nepogode. Herbarij je proizašao iz znatiželje za ekologiju kao “znanost planetarnog održavanja kućanstva” te za ideju viška u plesu kao otpada, pri čemu taj višak želi shvatiti kao izvor informacija i arhive procesa koji se recikliraju kroz ples. Herbarij upošljava pogled koji gleda oko sebe umjesto progresivistički prema naprijed; stavlja pažnju na ono što je već tu, ostaje sa štetom u kojoj se već nalazimo. Takav pogled radi rez u odnosu na ideju ekspanzije i progresa, i radije se interesira za horizontalne procese rada, pita se o načinima na koje se izjednačavaju s drugim elementima okoliša umjesto onih koji ljudsko tijelo stavljaju u hijerarhijski nadređenu poziciju. Tražili smo pokret izvan naših tijela, u obilju stvari gdje su naša tijela tek jedna od mnogih: među organizmima koji nastaju poslije katastrofe, biljem koje se suši i trune, lišajevima koji se talože i srastaju, i stablima koja ne mogu otići. Stoga koreografija aktivira principe manjka, nedostatka, neproduktivnosti i usporavanja u svojem odnosu prema ljudskim i drugim od ljudskih tijela. Herbarij evocira sklonište koje priznaje ideju sporog nasilja propitivajući režime vidljivosti što raskidaju odnos sa spektakularnim prikazima uništenja okoliša. Umjesto toga artikulira znatiželju za onom vrstom parazitizma koja afirmira nastanjivanje uništenog prostora i čeka.
Herbarij se zanima za međuzavisnost različitih formi života i okoliša, zamišlja kako izgleda kada puž zaspi i sanja da je gljiva.
Materijal je informiran radom autora poput Andréa Lepeckija, Roba Nixona, Donne Haraway, Anne Tsing, T.J. Demosa, Paola Virilija, Wernera Herzoga.