Tekst, što ga sam autor Boris Lalić opisuje kao 'bosanskohercegovačka komedija preživljanja' govori o životarenju dvije porodice, zbližene minulim ratnim nedaćama, i njihovoj vječnoj borbi da iz gliba, života na granici siromaštva i svakodnevne kupus kalje, izađu na svjetlo i čist zrak blagostanja. Ili barem da promijene svakodnevni meni. Prilika za to se pruži kada se, na nagovor Rize, koji je ujedno i jedini radno sposoban među njima, počnu baviti dilanjem marihuane. I to uspješno. Vrlo uspješno. Toliko uspješno da bi ih na kraju moglo koštati glave. Jer, u Bosni nije lako voditi ni pošten posao, a kamoli pošteno organizirati kriminalnu organizaciju.
Drugim riječima, kaže Lalić, "predstava Mirna Bosna prikazuje ono što se ovih dana krije iza sintagme „najtvrđa Bosna“, direktno i bez ikakvih poređenja i drugih pjesničkih ukrasa. Obilje komike koje se pri tome isporučuje možda neće biti smiješno na onaj veseli način, kakvim naši ljudi vole da se smiju i kad kontaju i kad ne kontaju fazon, ali će zato ovaj put ljubitelji slanih šala i smijeha kroz suze doći na svoje. Predstava je naročito podesna za učenike mašinske, drvne, saobraćajne i drugih tehničkih škola, naročito za učenike koji pohađaju zanat, a bježe sa prakse sve tri godine."
Redatelj Saša Peševski pak kaže:
"Pričajući priču o dvije socijalno ugrožene porodice koje se spajaju u jednu, da bi preživjeli, na način kojim se preživljavalo u ratu, želim da preispitam mir u kojem sada živimo, te se predstava, između ostalog, zbog toga zove “Mirna Bosna”."