Login za korisnike

Voćna mušica

Suradnja Festivala svjetskog kazališta i Berlinskog Volksbühne am Rosa-Luxemburg-Platz se nastavlja i ove godine gostovanjem opere ‘Voćna mušica’ u režiji Christopha Marthalera.

***

Opera 'Voćna mušica' poznatog švicarskog redatelja Cristopha Marthalera bavi se, s jedne strane, proučavanjem fenomena ljubavi, njenog nastanka i nestanka, a s druge strane, preispituje operu kao kazališnu formu često posvećenu upravo spomenutom fenomenu.

U središtu radnje, koja se događa u nekoj izmaštanoj paralelnoj sadašnjici, nalazi se skupina znanstvenika čije područje istraživanja je ljubav, kompleksni biološko-društveno uvjetovani fenomen čiji nedostatak se može primijetiti u današnjem  svijetu.

Poput mnogih pravih znanstvenih istraživanja, do zaključaka dolaze ispitujući jednostavne organizme, kako bi kasnije principom analogije iste prenijeli na one kompliciranije - tj. ljude. Upravo proučavajući voćne mušice (lat. drosophilae), znanstvenici dolaze do otkrića o genskome materijalu svih kralježnjaka. Dokazano je da stanice tijela pamte sve proživljene osjećaje te što ih je uzrokovalo i kako su nestali.  Pred znanstvenicima je nezahvalan posao - otkriti gdje je nestala genska informacija o osjećaju kojeg više nema.'Prilikom proučavanja fizičkih veza između gena i ponašanja, voćne mušice ponudile su nam mnogo preliminarnih odgovora – vrijeme, ljubav i sjećanje promatrano kroz kompleksno oko kukca.'

Istovremeno, opera kao glazbeno-kazališni žanr se bavi dramatizacijom osjećaja te predstava zato istražuje upravo tu popularnu kazališnu formu nekih prošlih vremena, pokušavajući kroz nju rekonstruirati nestalu strast i, posljedično, nestali genetski materijal.

'Voćna mušica' je premijerno izvedena u prosincu 2005.godine, a tezu o nestanku ljubavi u današnjem svijetu redatelj je postavio  nakon što je u Bayreuthu režirao 'Tristana i Izoldu'. Govoreći o  ljubavi i smrti, rekao je: 'Možda danas nitko više ne umire od ljubavi; možda je sama ljubav mrtva.'

Christoph Marthaler je  švicarski redatelj i glazbenik. Rođen je  17.10.1951 u Erlenbachu, u  kantonu Zürich. Diplomirao je glazbu u Zürichu (instrumenti oboa i blok-flauta), te je pohađao  glasovitu kazališnu školu Jacquesa Lecoqa u Parizu. Radio je kao skladatelj u Theater am Neumarkt u Zürichu i  u  Theater Baselu te na mnogobrojnim drugim projektima širom Europe. U  kazalištu u Baselu upoznaje ostatak svog autorskog tima - dramaturginju Stefanie Crap te scenografkinju i kostimografkinju  Annu Vierbock s kojima od tada stalno surađuje na predstavama. Isti tim autorski potpisuje i 'Voćnu mušicu'.

Režijom se počeo baviti relativno kasno, s navršenih 40 godina, tek 1991.godine, kada  režira tekst 'Afera u Rue de Lourcine' francuskog dramatičara 19.stoljeća Eugenea Labichea.  Prvu operu Claudea Debussya 'Pelléas et Mélisande' režirao je  1994. godine u Frankfurtskoj operi. Široj publici postao je poznat nakon predstave 'Murx den Europäer! Murx ihn! Murx ihn! Murx ihn! Murx ihn ab' (1993.)  koja je ostala na repertoaru 'Volksbühne am Rosa-Luxemburg-Platz'  čak do 2007.godine.

2000. izabran je za umjetničkog ravnatelja  kazališta Schauspielhaus u Zürichu, koje je poznati njemačkog kazališni časopis Theater Heute proglasio kazalištem sezone 2000. - 2001.  2004.  zajedno sa svojim timom odlazi iz Schauspielhausa  i otad radi kao nezavisni redatelj  u Njemačkoj, Austriji,  Francuskoj, Belgiji  i Švicarskoj.  Njegove predstave gostovale su na festivalima diljem Europe,  a dobitnik je i brojnih nagrada, uključujući nagradu na BITEF-u prošle godine i ovogodišnju nagradu za kulturu kantona Zürich.


Odgovori