Jedan od najplodnijih autora dramske književnosti ikad, jer samo je komedija napisao više od sto, Carlo Goldoni, svoju je kazališnu poetiku usmjeravao prema djelima francuskog uzora Molierea, odstupajući od ustaljene talijanske tradicije commedie dell' arte, čiji je žestoki zagovornik bio Gozzi, također popularni pisac, s kojim je Goldoni bio u stalnoj svađi.
No, iako se commedie dell'arte navodno odriče, mnoga njegova djela upravo su dokaz živosti te tradicije, jer koliko god je Goldoni kao čovjek iz kazališne proizvodnje inzistirao na unaprijed napisanom tekstu i preciznoj izvedbi, toliko je dramski pisac Goldoni u svoja djela uspio ugraditi ono najbolje od commedie dell' arte – arhetipske likove i duhovite dijaloge.
Najizvođenijim djelima svakako pripadaju, barem u Hrvatskoj, i 'Ribarske svađe', u kojima je autor uspio 'uhvatiti' duh i atmosferu trga u malom mediteranskom mjestu, gdje se živi od tračeva, i gdje sve tajne brzo izbiju na vidjelo.
Radnja se satoji od nekolicine međusobno isprepletenih ljubavnih zapleta, a najnoviju verziju, koju potpisuje Vinko Brešan, možete pronaći u lučici Spinut. O samoj predstavi redatelj kaže: 'Dalmacija nije mediteranska Arkadija. To nije ugodno mjesto gdje sretne žene vezu merle na kušinima i pivaju. To nije mjesto gdje je jedini problem temperament ljudi koji ih dovede do malih svađa, ali se na kraju sve sretno završi. To je prelijepo mjesto u kojem žive nesretni ljudi koji rade ono što ne žele, koji imaju vizije i ambicije onoga što nikada neće doći. To je mjesto u kojem vlada korupcija i gdje vlast i bogatstvo idu ruku po ruku. To je mjesto gdje vlada neukus i kič. Sve svađe proizlaze iz frustracija i nikada se ne završi dobro. To je razlog zašto radimo Ribarske svađe danas.'